FRANJO RAČKI
(25.11.1828.-13.2.1894.)
U Fužinama je 25. studenog 1828. rođen Franjo Rački, hrvatski političar i povjesničar, čovjek kojega se na prvi spomen uglavnom veže uz osnutak tada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Rački je, međutim, bio samo jedan od osnivača Akademije, dok je njen idejni začetnik i pokrovitelj bio biskup Josip Juraj Strossmayer. Ta je znanstveno-kulturna ustanova primarno bila zamišljena kao institucija koja će se baviti proučavanjem kulture i jezika svih južnoslavenskih naroda te njihovim znanstvenim dostignućima. Na čelo akademije, kao njezin prvi predsjednik, Franjo Rački stupio je 1866. i idućih dvadeset godina provodio svoj program proklamiran 1860., baziran uglavnom na zajedništvu i bratstvu svih Južnih Slavena.
Iako je često percipiran kao ideolog jugoslavenske ideje, Rački je bio puno više od toga. Između ostaloga bio je političar, publicist i povjesničar koji je školovanje započeo u rodnim Fužinama, a nastavio u Rijeci, Varaždinu i Senju. U potonjem završava teologiju, za svećenika je zaređen 1852., a u doktora teologije promoviran je u Beču tri godine kasnije. Iz Senja 1857. odlazi u Hrvatski zavod sv. Jeronima i u Rimu ostaje do 1860. Šest godina kasnije službuje kao kanonik u Đakovu, a potom u Zagrebu. Nakon povratka iz Italije sa Strossmayerom osniva Narodnu stranku i tri je puta biran u Hrvatski sabor. Čitavo to vrijeme piše i proučava povijest Južnih Slavena, pokreće list Pozor, čiji je i glavni urednik te časopis Književnik, prvi hrvatski list koji se bavio nacionalnom poviješću.
Osamdesetih godina devetnaestoga stoljeća proputovao je uglavnom istočnu i srednju Europu, konkretno Poljsku i Rusiju. Iako je njegova Narodna stranka bila projugoslavenski orijentirana, Rački je u konačnici uvidio stremljenja i namjere velikosrpskih ideologa toga vremena i makar ga se smatra jednim od začetnikom jugoslavenstva, na kraju se ipak vratio hrvatstvu.
Svoj znanstveni rad okrunio je objavljivanjem većeg broja povijesnih djela, od kojih je možda najpoznatije Bogumili i Patareni, gdje iznosi neke hipoteze o nastanku Crkve bosanske.
Premda je politički bio sušta suprotnost hrvatskim ideolozima onoga doba, kao što su bili primjerice Ante Starčević i Eugen Kvaternik, Franjo Rački ipak je ostavio dubok trag u hrvatskoj znanstvenoj i političkoj povijesti.
Umro je u Zagrebu, 13. veljače 1894. godine i pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Za portal napisala: Sandra Skanderlić, sandra.skanderlic@vip.hr
Više o hrvatskoj i europskoj povijesti na: http://sandraskanderlic.blogspot.com
*****
PS:
Od iste autorice portal je objavio:
Pavao Ritter Vitezović
Janko Drašković
Seljačka buna
Hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin
Fran Krsto Frankopan
Urota Zrinsko-Frankopanska
Nikola Zrinski, hrvatski ban i pjesnik
Bitka kod Siska
ANTE STARČEVIĆ - OTAC DOMOVINE
Ludovik II. Jagelović
Ivan Česmički (Janus Pannonius)
Bitka kod Sigeta
Bitka na Krbavskom polju
Josip Jelačić
Eugen Kvaternik
Maksimilijan Vrhovac
Za portal pripremio i obradio: Zvonimir Mitar
