In memoriam

Ivan Supek
(1915 - 2007)

Otišao je tiho i bez pompe, tako dosljedno svom ponašanju kojemu je svako neprirodno isticanje bilo strano; licemjerima je tako uskratio mogućnost nastupa, a nama, njegovim dubokim poštovateljima, dao iluziju da taj odlazak i nije definitivan. No za nastavak njegova života ne trebaju nam iluzije nego njegovo ogromno i inspirativno djelo. Za života je Supek bio prevelik za malu i uglavnom uskogrudnu sredinu u kojoj je živio i djelovao; sada je red da ta sredina, kojoj ni u najtežim trenucima nepravde koju je doživljavao nije okrenuo leđa, nastavi svoj kulturni rast kako bi stigla tamo gdje je on odavno bio. U mnogočemu izvan i ispred svog vremena na neki nas je način zadužio da istražujemo u tom prostoru gdje obična percepcija nije dospjela, i da shvatimo važnost onoga što je on anticipirao. Bio je kritičan, ali nikad malodušan; vjerovao je u napredak Hrvatske i njenih ljudi - i možda nas je sve, u svojoj iskonskoj dobroti, vidio boljima nego što jesmo.

Od Supeka se ne smijemo definitivno oprostiti samo zato što više nije fizički među nama. Imamo puno razloga da mu se sada okrenemo i ozbiljno pozabavimo intelektualnim izazovima koje je kreirao na sebi svojstven način. Zaslužio je više i bolje od onoga što je dobio za života.

Rekli su o Ivanu Supeku (izvaci iz knjige Horizons of Humanity):

Carl Friedrich von WEIZSÄCKER (njemački fizičar i filozof, brat bivšeg predsjednika SR Njamačke Richarda von Weizsäckera):

"Professor Ivan Supek ist mir aus der Zeit seiner Zusammenarbeit mit meinem Lehrer und Freund Werner Heisenberg bekannt. Ich habe auch später seinen Weg verfolgt. Er hat sich grosse Verdienste sowohl um die Physik wie insbesondere um die Verständigung unter den Menschen erworben. Ich wünsche gerade aus seiner heutigen Arbeit in bezug auf menschliche Verständigung allen Erfolg."

Robert HUBER (direktor Max-Planck instituta i dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1988.):

"Ich bin Prof. Supek einige wenige male begegnet und war tief beeindruckt von der Austrahlung seiner Persönlichkeit, von seinem breiten Wissen und seinem liebenswürdigen Wesen."

Mirko Dražen GRMEK (naš istaknuti povjesničar i teoretičar znanosti osobito medicine, dugogodišnji profesor na Sorbonnei):

"Što se bolje poznaje professor Ivan Supek to je teže formulirati jedan skupni sud o njegovoj osobnosti i djelu; u toj je mjeri složen kao čovjek, i toliko su brojna područja njegova djelovanja i publiciranja. Podjednako ga cijenim kao fizičara i epistemologa kao i organizatora multidisciplinarnog centra u Dubrovniku. Divim se njegovoj hrabrosti i njegovoj postojanosti koju je iskazao u svojem političkom djelovanju u brojnim povijesnim situacijama. I ne mogu zaboraviti koliko sam uživao u njegovim romanima, u kojima se povijest, imaginacija i filozofijska refleksija isprepliću na izvanredan način."

Georg Henrik von WRIGHT (jedan od vodećih analitičkih filozofa prošlog stoljeća):

"Izuzetno cijenim Ivana Supeka i njegov kako literarni tako i filozofski rad, ali jednako tako i njegovu inicijativu za ustrojem Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku koji je postao stimulativno mjesto okupljanja filozofa kroz dugi niz godina."

Philippa FOOT (profesorica na Oxfordu, MITu, Berkeleyu, Princetonu; jedna od najuvaženijih filozofa u području etike):

"Želim iskazati svoje divljenje prema profesoru Supeku. Bilo je izuzetno zadovoljstvo predavati u Dubrovniku u njegovoj organizaciji, kao i slušati ga kako izlaže na sveučilištu Stanford prije nekoliko godina. Uvijek ću se sjećati njegovih komentara u vezi moralnih dilema, koje sam ja poznavala samo akademski dok ih je on neposredno iskusio kao ratni stradalnik. One koji ga znaju neće iznenaditi da je o tim strašnim situacijama govorio realistično i s njemu karakterističnom skromnošću."

Francesco CALOGERO (teorijski fizičar na rimskom sveučilištu La Sapienza i dugogodišnji tajnik međunarodne Pagvaške konferencije):

"Poznavao sam Ivana Supeka dugi niz godina kroz naš zajednički angažman u Pugwashu (međunarodna organizacija znanstvenika za mir i razoružanja, op. priređivača). Bio je izuzetan u jasnoći svojih beskompromisnih stavova, kad god se radilo o fundamentalnim etičkim pitanjima - koje je bio u stanju sagledati i onda kada su drugi oklijevali (.) njegova osobna dobrota proizlazila je iz dubine humanističke kulture i objedinjavala je profesionalno fiziku i filozofiju - da i ne spominjemo umjetnost, koju je i sam prakticirao, i bio uspješan dramatičar i pjesnik.

On je jedan od velikih ljudi ovog vremena ."

Rudolf Haller (profesor filozofije na sveučilištu u Grazu i višegodišnji suradnik IUCa u Dubrovniku):

"Ich schätze Ivan Supek in sehr hohem Masse. Er ist seiner Linie immer treu geblieben, hat das Problem der Erhaltung des Friedens in dem Mitelpunkt seiner späteren Tätigkeit gesetzt, ist ein Humanist im alten und wahren Sinn des Wortes, ist als Philosoph ein künstlerischer Mensch geblieben und gleichzeitig ein begeisterter Interpret der Naturwissenschaft."

Rudolf SIEBERT (profesor religije i društva na Western Michigan University i dugogodišnji voditelj tečajeva pri Interuniverzitetskom centru Dubrovnik):

"Ivan Supek je veliki znanstvenik, humanist i pisac čije su me prijateljstvo i ljudskost u najtežim trenucima hrabrili da potražim put prema novom humanizmu, religijskom i sekularnom."

Paolo BUDINICH (teorijski fizičar, suosnivač Međunarodnog centra za teorijsku fiziku (ICTP) u Trstu zajedno s Nobelovcem Abdus Salamom):

"Kada pričate s njim imate osjećaj da ste u nazočnosti onoga koji je vječito ispred svih, a čiji su hrabri pothvati često ometani društvenom inercijom i sporošću povijesnog razvoja."

Kratka biografska skica

Curriculum vitae Ivana Supeka impresivan je, bogat i raznovrstan kao i njegov život i stvaralaštvo. Školovao se u Zuerichu (ETH), u Parizu, Leipzigu i Cambridgeu. Posebno je značajan njegov odlazak u Leipzig, u seminar teorisjke fizike Wernera Heisenberga. Suradnju i prijateljstvo s ovim velikanom moderne znanosti održavat će sve do karja Heisenbergova života. Pored fizike Supek je aktivno radio i objavljivao u području filozofije, točnije filozofije znanosti, spoznajne teorije i etike. Pored toga, čitavog svog života nije prestajao s književnim radom, objavivši veći broj romana i drama za koje je bio višestruko nagrađivan.

Teško je nabrojiti sve inicijative, akcije, deklaracije, apele i skupove čiji je bio pokretač ili inspirator, a koji su redovito bili promptna reakcija na aktualne i akutne probleme našeg vremana.

Tako npr. već 1944. na Kongresu kulturnih radnika u Topuskom - 14 mjeseci prije pada prve atomske bombe - gotovo proročanski spoznaje i upozorava:

"Pred naukom se otvaraju veličanstveni vidici napretka. Fizičari danas otkrivaju u dubinama atoma neizmjerne izvore energije. Njihova primjena dat će čovječanstvu goleme tehničke snage. Te divovske snage mogu biti upotrebljene na najveću sreću i blagostanje, ali u društvu rastrovanom ratnim suprotnostima mogu dovesti do potpunog uništenja ljudi. Iz te strahovite opasnosti ima samo jedan izlaz, a taj je stvaranje bratske zajednice svih slobodnih ljudi."

Zajedno s predstavnicima Rimskog kluba (Linus Pauling, Noel Baker i dr.) pokreće projekt World Unity, a nešto kasnije i deklaraciju The Dubrovnik-Philadelphia Statement.

Jedna od zadnjih akcija toga tipa je i peticija Nobelovaca za prestanak agresije na Hrvatsku iz devedesetih godina koju je potpisao veliki broj laureata.

No njegove vizije nisu bile samo deklarativne i ne daju se svesti tek na teorijeske modele. Za ilustraciju i potsjećanje evo samo nekih od od više nego uspješno ostvarenih ideja:

Nabrajajući njegova ostvarenja, kao i relevantne životne postaje, nemoguće je zaobići njegovu ulogu u godinama hrvatskog proljeća, kao i činjenicu da je za Hrvatsku tih povijesnih godina bio rektorom zagrebačkog sveučilišta.

Od 1991. do 1997. bio je u dva mandata predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Čitavog života angažiran je kao uvjereni pobornik razoružanja, trajnog mira i ljudskih prava. Kao dosljedni humanist zagovara odgovornost znanstvenika za rezultate vlastitog istraživanja, posebice za njihovu primjenu, i time znanost i etiku stavlja u izravnu ovisnost.

Više biografskih podataka, kao i popis radova može se naći na:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Supek

Ivan Supek nedvojbeno je jedan od najvećih hrvatskih intelektualaca uopće, te u jedinstvenom spoju akademskog i ljudskog jedna posve izuzetna pojava.

Ono po čemu je Supek toliko superioran, ne samo u našim okvirima nego i mnogo šire, nije samo njegova akademska svestranost već prije svega vizionarska sposobnost sagledavanja globalne situacije u projekcijama koje daleko premašuju aktualni obzor prostora i vremena u kojem živimo. Vrlo je malo ljudi koji posjeduju takovu moć sinteze raznovrsnih, pa i heterogenih, fenomena, kao što je to imao Supek, a još je manje onih koji uspijevaju sagledati pojedine procese u perspektivi i tako anticipirati događaje i trendove koji pripadaju budućnosti, kao što je bilo svojstveno njemu. Npr. vrlo rano je počeo upozoravati na ekološke probleme i na nekontrolirano eksploatiranje prirodnih resursa, na problem demografske eksplozije, te posebice na opasnost akumuliranja nuklearnog oružja u situaciji interesno razjedinjenog svijeta.

Posebno je imponiralo kod Supeka način na koji je on posve prirodno povezivao i oplemenjivao domoljubno pripadanje svojoj nacionalnoj kulturi s aktivnim sudjelovanjem u važnim globalnim kretanjima. On je bio dokazani, a ne tek deklarativni, patriot, no jednako tako i istinski citoyen du monde. Na taj način njegov doprinos hrvatskoj kulturi nije izoliran od aktualnih svjetskih tokova i nikad ne odstupa od univerzalnih standarda. Jer nezdravo je i štetno ono mišljenje koje smatra da se autentičnost jedne kulture ostvaruje endemskim okretanjem samima sebi. Tako se, naime, često ustanovljavaju lokalni kriteriji, a znanost je, kao i umjetnost, univerzalna. Stoga će najveći doprinos vlastitoj kulturi biti upravo onaj koji bude relevantan u europskim ili svjetskim razmjerima.

Ono što je Supeka dodatno i posebno krasilo jest neposredna ljudskost i divna jednostavnost u ophođenju s ljudima, koja nije poza nego je uvijek iskrena. Time je on i u zbilji realizirao svoje načelo da je čovjek, svaki pojedinačni čovjek, najviša vrijednost, i da svaka individua predstavlja neponovljivu konstelaciju, te da shodno tome zavrjeđuje adekvatna prava i odgovarajuću pažnju. Kada se usvoji takav stav onda je jasno da nema te ideologije niti "viših ciljeva" koji smiju ići na štetu pojedinca, grupe ljudi, ili čitave nacije.

S obzirom na njegovu sposobnost sagledavanja zbilje u totalitetu i stvaranja globalnih sinteza, te posebice anticipatorskih vizija svijeta sutrašnjice možemo s pravom reći ne samo da nam je bio veliki suvremenik nego da je u pravom smislu čovjek budućnosti.

Supekov stvaralački opus doprinos je onom najboljem što je naša kultura dala, a njegove osobne kvalitete, prvenstveno kreativnost u radu i demokratičnost u djelovanju, u sprezi s ljudskom skromnošću, predstavljaju one vrline koje su danas, nažalost, sve rjeđe, ali želimo vjerovati da s njegovim odlaskom nisu i posve nestale. Za mlađe generacije znanstvenika, kulturnih i javnih djelatnika ostaje izvanredan uzor stvaralačke svestranosti, kreativnosti i kompetencije, slobode mišljenja i kritičnosti, etičnosti i humanizma. Težiti ostvarenju onih načela koja je Supek zadao sebi kao životni cilj, znači otkloniti svaku bojazan da ćemo pasti u kulturnu, ili bilo kakvu drugu, izolaciju, a što je preduvjet da se nađemo na putu općeg boljitka kojega svi priželjkujemo, a na kojemu je on tako zdušno radio.

______________________________

Autor teksta je dr. sc. Zdravko Radman, znanstveni savjetnik Instituta za filozofiju u Zagrebu, višegodišnji asistent, a kasnije suradnik profesora Ivana Supeka.

Ovom prigodom potsjećamo da je Zdravko Radman 1997. objavio knjigu sabranih članaka u čast profesora Supeka (Festschrift povodom njegova 80. rođendana) pod naslovom Obzori humanosti (Horizons of Humanity), a izdala ju je ugledna izdavačka kuća Peter Lang (Frankfurt am Main, Berlin, Bern, New York, Paris, Wien)

http://www.peterlang.com/Index.cfm?vID=30741

Knjiga je objavljena na engleskom jeziku, uz izuzetak nekoliko članaka na njemačkom. Sačinjena je od pet poglavlja: znanost i filozofija, filozofija i umjetnost, um i spoznaja, izazovi humanizma, te prema svijetu bez nuklearnog oružja.

Zbornik je po koncepciji interdisciplinaran, dok je po sastavu autora internacionalan. Dodatnu vrijednost knjizi daju uvodni i završni eseji čiji su autori dobitnici Nobelove nagrade za kemiju (John Polanyi) i mir (Joseph Rotblat). Sticajem sretnih okolnosti Polanyi je primio poziv za suradnju na ovom Festschriftu od priređivača neposredno pred svoj odlazak iz Kanade za Liverpool, gdje je bio pozvan da održi govor pred plenumom tamošnjeg sveučilišta. To mu je, kao nekome tko je Supeka respektirao i bio mu odan kroz desetljeća, poslužilo kao motiv da svom dugogodišnjem vjernom suradniku u mnogim mirotvornim inicijativama posveti govor održan pred više od 1500 diplomanata nazočnih na ceremoniji (graduation) u liverpulskoj katedrali. Govorio je o Supeku i njegovim idejama, kao i o Englezima dalekoj Hrvatskoj, s puno uvažavanja. To njegovo slovo našlo je mjesta na uvodnim stranicama ove knjige. Završni prilog je Rothblatov govor na dodjeli Nobelove nagrade za mir u Oslu, koji opet ističe humanistička načela, toliko karakteristična za cjelokupnu Supekovu djelatnost, i na taj način u suglasju je s osnovnim leitmotivom knjige.