Stručno-znanstveni skup
Matice hrvatske:
MORE HRVATSKO BLAGO,
Zagreb 23.-25. travnja 2008.
Neobična
matematika u hrvatskoj energetici
na primjeru podmorskog energetskog blaga
Dr.
Branimir Molak, dipl. inž.
Sažetak: Već godinama grupa osoba povezana u interesnoj grupi
za plin uspješno zagovara da se u Hrvatskoj za zadovoljavanje potreba za energijom
što više koristi plin. Uspjela je progurati kroz političke strukture odlučivanja
tzv. energetsku strategiju (plinovitu strategiju) koja se najvećim dijelom zasniva
na plinu. No uslijed takvog načina rada (navijačkog) moglo bi u budućnosti s opskrbom
energentima, napose plinom biti vrlo velikih problema. Domaće bilančne rezerve
plina su vremenski ograničene i iznose (2006.) oko 30 milijardi m3, a dijelom
pripadaju Italiji (podmorska ležišta - 40% !?), a dijelom Mađarskoj (25% INA-e
je u vlasništvu Mađara). Opskrba plinom iz uvoza (LNG) nije riješena, a povećanje
uvoza iz Rusije je malo vjerojatno, a ubrzano se izgrađuje magistralna plinska
mreža (Dalmacija). Proizvodnja plina iz naših ležišta plina dosegla je 2006. godine
zamjetan iznos od 2,71 milijardi m3 uz osjetno povećanje njegova izvoza (izvezena
je 1/3 proizvedenog), dok je njegova potrošnja posljednjih godina od 2,8 do 3,0
milijarde m3. Izvoz (u Italiju) je povećan sa 0,45 u 2005. na 0,90 milijardi m3
u 2006. godini. To je rezultat puštanja u proizvodnju još 3 od ukupno 5 plinskih
polja u Jadranu, dok je proizvodnja iz 20 plinskih polja u Panonu u padu. Hrvatska
i uvozi plin (iz Rusije) jer ga za svoje potrebe nema dovoljno, a uvoz posljednjih
godina iznosi oko 1,1 milijardu m3. U tekstu se razmatra proizvodnja i potrošnja
plina u Hrvatskoj kao i neke dostupne informacije o cijenama plina koji se uvozi
i izvozi, kao i o cijenama plina za domaćinstva, petrokemijsku industriju i za
energetske transformacije proizvodnju električne energije. Analize pokazuju
da je u energetici Hrvatske riječ o vrlo neobičnoj matematici i načinu donošenja
odluka.
1. Uvod
Ukupna proizvodnja domaćih energenata u Hrvatskoj je u padu, a potrošnja
raste. Danas se domaćom proizvodnjom zadovoljava manje od polovine potreba. Zemlje
EU u zadovoljavanju potreba za energijom sa svojom proizvodnjom u još lošijem
su položaju od Hrvatske. Problem u Hrvatskoj je što ne postoje niti (osim u osnovnim
fizičkim jedinicama: m3, tone, kWh..) valjane bilance energetike (2). Npr. djelotvornost
korištenja energije u Hrvatskoj ovisi o padanju kiše (1). Ne postoji
niti jasna koncepcija razvitka energetike usuglašena s drugim područjima, tj.
nema jasnih ciljeva razvitka. Nije valjda samo dosizanje sve viših cijena energenata
(19) ne razmjernih
kupovnoj moći stanovnika ta koncepcija. Stoga ne postoji niti nikakva suvisla
strategija dosizanja ciljeva tj. razvitka energetike (slično kao i u ostalim područjima
važnim za život stanovnika). Ono što različite interesne grupe u energetici nazivaju
strategijom razvitka samo su njihove želje da što dublje zavuku ruku u džep potrošača
energenata i s obzirom na povezanost s političarima u tome više ili manje uspijevaju
(3). U tome im pomažu i dobro plaćeni tzv. novinari koji te njihove želje plasiraju
u javnost kao potrebe društva. To su u biti plaćeni oglasi političara energetskih
grupacija za prodaju njihovih vrlo skupih promašaja, koji im zacijelo donose znatne
osobne probitke. Na djelu je vrlo neobična matematika koja osiromašuje stanovništvo
Hrvatske. Ta matematika u odlučivanju izazvala je goleme štete (4) pri prodaji
u bescjenje 25% INA-e Mađarima, prilikom sklapanja novog sporazuma o NE Krško,
kao i prilikom poslovanja s plinom. Štete se mjere u milijardama USD.
S
obzirom na malu potrošnju energije po stanovniku u Hrvatskoj u odnosu u geografski
nam bliske zemlje, i osjetno manjom od potrošnje u zemljama EU (5a,
5b), kojoj političari teže, nije osobito smisleno govoriti
o štednji energije stanovništva. Nasuprot tome, štednja energije u energetskim
sustavima, čiji rad treba racionalizirati, itekako je moguća (6,
6a).
U tijeku je proizvodnja plina iz pet hrvatskih podmorskih plinskih polja
(od šest pronađenih) i 20 u Panonskom bazenu (7). Prema
dostupnim podacima izgledno je da su ti naši podmorski resursi velikim dijelom
postali talijansko umjesto hrvatsko dobro. Ukupne pridobive rezerve plina u Hrvatskoj
procjenjuju se (2006.) na 30,1 milijardi m3 od čega je više od pola u podmorju
Jadrana. Koliko je danas preostalo od početnih 20,6 mld. m3 u Jadranu od kojih
je ugovorima 7,7 prepušteno Italiji nije sasvim jasno s obzirom na teško dostupne,
a ponekad i kontradiktorne podatke o količinama iscrpljenog plina izvezenog u
Italiju, pa i samih rezervi. S obzirom na proizvodnju plina u Hrvatskoj te ukupne
pridobive rezerve su vrlo ograničenog trajanja (oko 11 godina - 30,1/2,714).
Već godinama političarima bliska grupacija osoba zainteresiranih za dobru
zaradu iz trgovine plinom uspijeva provoditi tzv. strategiju razvitka energetike
(8) u kojoj je plin osnovni energent. Grade plinovode i mrežu, planiraju izgradnju
elektrana na plin, a uopće nije riješeno pitanje opskrbe Hrvatske plinom (9) i njegova
cijena, a upitna kupovna moć stanovnika za sve teže dostupni i sve skuplji plin
ih ne zanima. Nešto što se naziva energetska strategija, što je
politika u jednom mandatu odbacila kao nevaljalo, promjenom vlasti je prihvaćeno.
Spomenuto (8) je neupotrebljivo i rezultat je samo odnosa snaga političara koji
vladaju energetikom i nema nikakve veze sa realnošću i činjenicama. Jedini cilj
te tzv. strategije je postizanje što viših cijena energenata i bezrazložna orijentacija
na plin kojeg nema dovoljno, sve teže ga je nabaviti i sve skuplji je. Da je posao s plinom vrlo unosan
govori i činjenica da je u Hrvatskoj čak 36 trgovačkih društava koja se bave distribucijom
plina.
2. Proizvodnja i potrošnja plina u Hrvatskoj
Prvo
ležište plina u Hrvatskoj otkriveno je 1917. godine, a domaća proizvodnja plina
bila je u stalnom porastu, međutim potrošnja je bila još brža, tako da od 1997.
Hrvatska uvozi plin iz SSSR-a odnosno Ruske federacije (SLIKA 1). U 2006.
godini (7) ostvarena
je zamjetna proizvodnja plina 2,714 milijardi m3. Uvezeno je 1,127 (po 0,22-0,24
USD/m3), izvezeno 0,896 (po 0,063-0,08
USD/m3), a potrošeno 2,878 milijardi m3
(SLIKA 2). Kućanstva
su potrošila 652 milijuna m3 a industrija 408. Za energetske transformacije potrošeno
je 1033, a u neenergetske svrhe (petrokemija) 463 milijuna m3 (SLIKA
3). Plin
je kvalitetan energent koji valja koristiti izravno kako bi se izbjegli veliki
gubici prilikom njegovih transformacija u druge oblike energije (električna, centralizirana
toplinska..). Hrvatska ima i podzemno skladište plina zanemarivog kapaciteta od oko 500
milijuna m3, što je manje od 2 % zapremnine plinskih polja u proizvodnji.
3. Naša plinska
polja u Jadranu
S hrvatske strane od linije razgraničenja
Jadrana otkriveno je 6 polja s pridobivim rezervama plina (10). Plin u našem dijelu
Jadrana otkriven je prije više od 30 godina. Već odavno su službene prognoze (11)
govorile o ogromnoj proizvodnji plina iz Jadrana npr. za 2000. se planirala proizvodnja
od 5 mld. m3/god. koja, dakako, nije ostvarena.
Očekuje se i s Italijom je ugovorena (12) ukupna zajednička proizvodnja
plina iz njih u iznosu 20,6 mld m3 (od čega je 7,7 ugovorima prepušteno Italiji).
Zapadno od Pule (oko 45 km) nalaze se polja Ivana, Ika, Ida i Anamarija (sveukupnih
pridobivih rezervi - sjever 16,6 mld. m3) a južno od Pule (oko 90km) i zapadno
od Zadra (oko 90 km) polja Marica (1,9 mld m3) i Katarina (4,2 mld m3).
Početak proizvodnje - izvoza plina prema
službenim podacima ministarstva gospodarstva (7)
bio je 2001. god.(?). Godine 2006. bilo
je 5 podmorskih polja u proizvodnji. Te godine izvezeno je 896 milijuna m3 a uvezeno
iz Rusije 1127 milijuna m3 (7).
Početne pridobive rezerve najvećeg polja Ivana, iz kojeg je najprije počela
proizvodnja, iznosile su 11 milijardi m3, a ostalih su osjetno manje. S obzirom na
potrošnju plina (2004. god.: 73 milijarde m3 od čega iz uvoza 60) u Italiji su
zanemarive, jer takva količina plina nije dovoljna Italiji za namirivanje potreba
niti za dvomjesečno razdoblje. Hrvatskoj je, pak, ta količina plina itekako značajna.
Ukupna potrošnja plina svih kućanstava (a to je najprikladniji način korištenja
plina) u Hrvatskoj je 1996. godine bila 466 milijuna m3. Ona je dakle dovoljna,
uz tu razinu trošenja (1996.), za opskrbu svih kućanstava u Hrvatskoj za razdoblje
dulje od 23 godine. Kućanstva u Hrvatskoj 1999. su plaćala 0,25 USD/m3 ili 1,56
kuna/m3 (1USD=6,25kuna). Danas je (2008.) cijena plina za kućanstva u Zagrebu
0,45 USD/m3 ili 2,08 kn/m3
(1 USD=4,65kuna).
Zajedničkim ugovorom (16.12.1997.) s Italijom polje Ivana privedeno
je u proizvodnju uz utrošak 320 milijuna USD što uključuje sustav prikupljanja
plina iz plinskih polja i plinovode prema hrvatskoj (od kojeg se prvo odustalo,
a zatim nedavno izgradilo) i talijanskoj obali (12). Troškove
dijele po pola INA i talijanski partner. Zbog troškova koje je INA imala pri otkrivanju
i određivanju pokazatelja pridobivanja tih ležišta (izrada mnoštva bušotina) talijanski
partner uložio je 12 milijuna USD više nego INA (ti troškovi INA-e bili su sigurno
barem desetak puta veći). Dakle, Ina je prema ugovoru trebala uložiti 154, a talijanski
partner 166 milijuna USD. Za ulog od 166 milijuna USD talijanski partner će ukupno
dobiti 4 milijarde m3 plina. Toj sumi, dakako, treba dodati i iznos od 85 milijuna
USD, koje će strani partner uložiti u pogon i održavanje sustava proizvodnje za
cjelokupno vrijeme njegova korištenja. Stoga će 4 milijarde m3 plina talijanski
partner dobiti za 251 milijun USD ili 0,063 USD/m3. Ostatak plina
iz dijela koji bi po ugovoru pripadao INA-i (7 milijardi m3), ako ga ne bi mogla
potrošiti kod nas INA bi prodavala za 0,08 USD/m3. Kako su upućeni
tvrdili da INA - država nemaju novaca za
svoje učešće u ovom projektu, svoj udio u troškovima INA će isplaćivati prodajom
plina. Kada se plinom iz Jadrana (po cijeni 0.08 USD po m3) namiri udio INA-e
(troškovi projekta 154 milijuna USD, te pogona i održavanja 113 milijuna USD)
ostat će upravo toliko plina u podmorskim ležištima da se plati izgradnja planiranog
(i izgrađenog tek nedavno) plinovoda ispod Jadrana i veza do Karlovca (oko 300
milijuna USD) - koji će najvjerojatnije uskoro služiti Italiji za dodatni uvoz
ruskog plina. Nije javno dostupno kakav je sporazum Hrvatske i Italije o korištenju
plina iz ostalih plinskih polja u Jadranu, no zacijelo je sličan ili još nepovoljniji
onom za polje Ivanu. Ipak zna se da je dogovorena
proizvodnja polja Marica (1,9 mld m3) u omjeru pola-pola (?) uz ukupan ulog od
60 milijuna USD koje je u potpunosti vezano samo na talijanski sistem plinovoda
(platforma Barbara) (12).
Pod pretpostavkom da je cijena
plina za Italiju iz svih naših polja kao onog po kojoj je ugovorena za polje Ivana
- 0,063 USD/m3, a danas je cijena plina za kućanstva u Zagrebu 0,45 USD/m3, razlika
u cijeni plina (7,7 mld. m3) koji Hrvatska ugovorima prepušta Italiji je 2,98
milijardi USD {(0,45-0,063)x7,7}. Dakle, Hrvatska se
u korist Italije odrekla oko 3 milijarde USD. Tek kad će
se znati (ako će se znati) koliko će još od preostalog plina (12,9 mld.m3) Hrvatska
prepustiti Italiji po 0,08 USD moći će se izračunati i vrijednost preostalog poklona
Italiji. Pod pretpostavkom da to bude još oko pola te količine (6,4 mld m3) dodatni poklon iznosi još 2,38 milijardi
USD.
4. Neracionalno poslovanje
velikih potrošača plina
Jeftini plin petrokemiji za izvoz umjetnog gnojiva. Velikom potrošaču
plina Petrokemiji u Kutini (potroši
oko 500 milijuna m3/god plina) INA je 2006. prodavala plin
(oko 0,09 USD/m3) oko 4 puta jeftinije nego što su
ga plaćala kućanstva (oko 0,35 USD/m3) ili oko 2,5 puta jeftinije nego što ga
je uvozila iz Rusije (0,22-0,24 USD/m3). Oko
60% proizvedenog umjetnog gnojiva (oko 300 milijuna m3 plina potrebno
za proizvodnju za izvoz) Petrokemija izveze (13) (SLIKA 4). Dakle, kućanstva prekomjernom
cijenom (danas 0,45 USD/m3) plina subvencioniraju
taj izvoz, a distributeri plina htjeli bi ga i nadalje poskupljivati. Zašto? Gdje
je tu tržište koje spominju? U svom dvadeset godišnjem postojanju Petrokemija
je potrošila više plina nego što su sva kućanstva u Hrvatskoj potrošila od početka
korištenja tog energenta. Ako INA ne želi isporučiti plin Petrokemiji, po toj
nižoj cijeni nego što ga uvozi iz Rusije, političari izvedu radnike i seljake
na cestu u blokadu prometa i tvrde da ne bude gnojiva za proljetnu sjetvu u Hrvatskoj!
No, možda im se i ne može zamjeriti što ne žele platiti plin više od 0,09 USD/m3,
kad INA izvozi naš plin po 0,063-0,08 USD/m3, a to što ga stanovništvo plaća 0,45
USD/m3 ionako nikog nije briga. Prevelika tvornica u Kutini izgrađena je zbog
"golemih" rezervi domaćeg plina, a pokazalo se da ga nema dovoljno.
Slično se događalo s izgradnjom elektrane u Plominu na "golemim" rezervama
ugljena, a poslije se pokazalo da ih nema.
HEP je veliki potrošač plina ali
i najveći potrošač električne energije u Hrvatskoj.
HEP je 2006. god potrošio 577 milijuna m3 za energetske transformacije u električnu
energiju i toplinu (toplinska mreža), a dobiva ga također po osjetno nižim cijenama
nego što ga INA uvozi. No kako ga (i naftne derivate) koristi? Malo se u javnosti
zna da je HEP najveći potrošač električne
energije u Hrvatskoj (6,
6a).
Gubici električne energije u HEP-ovoj elektromreži (i samopotrošnja u elektranama)
(SLIKA 5) su pojedinih godina (npr.
2003.) čak veći nego potrošnja struje cjelokupne hrvatske industrije (7).
Ponekad su čak (za kišnih godina) veći od ukupne proizvodnje struje svih termoelektrana
(bez toplana) u Hrvatskoj. Sav preostali hidropotencijal za izgradnji novih hidroelektrana
u Hrvatskoj nije dovoljan za namirivanje tih gubitaka. Ta proizvedena, a zatim
izgubljena električna energija čini (6,
6a) u odnosu na neto
električnu energiju predanu potrošačima (2003.) vrlo visokih 23,5% (3,149/13,417). Ovi golemi
gubici struje utječu na prekomjerno visoku cijenu struje za kućanstva - osjetno
je poskupljuju, jer osim potrošnje (5,694) kućanstva moraju platiti i izgubljeno
(3,149 milijarde kWh) i nikoga za to nije briga. U europskim zemljama
gubici i samopotrošnja bili su još prije dvadesetak godina 7 - 8% električne energije predane potrošačima
i trend im je smanjivanja. Spomenuto pokazuje o kakvom se "tržišnom"
poslovanju radi. Smanjivanjem gubitaka na razinu koja je poodavno bila u Europi,
uštedjelo bi se više od dvije trećine izgubljene energije odnosno više
od 2 milijarde kWh. Za usporedbu to je gotovo iznos velik kao
proizvodnja NE Krško za Hrvatsku. Proizvodnjom a zatim prekomjerno nepotrebno
izgubljenom električnom energijom, ako se proizvodi u termoelektranama osim što
se nepotrebno troše primarni energenti (ugljen ili mazut ili plin - oko 700
milijuna m3), zagađuje se okoliš (18),
no zanimljivo je da se tzv. zelene udruge u Hrvatskoj protiv toga ne bune,
a žele struju iz vjetroelektrana (boje se promjene klime "izazvane"
spaljivanjem fosilnih goriva). Svi dodatni obnovljivi izvori (geotermalna, vjetar,
solarna) električne energije u svijetu proizvode tek oko 0,5% svjetske proizvodnje
struje (5a,
5b). Vjetroelektrane
su 2006. godine u Hrvatskoj (7) proizvele
tek oko 19 milijuna kWh što iznosi tek oko 0,13% potrošnje električne energije
te godine, a što je posve zanemarivo prema gubicima struje u HEP-u. No,
prema posljednjim službenim izvješćima (2006.) čini se da je HEP ipak ponešto smanjio te gubitke (7).
5. Opskrba plinom
U nekoliko proteklih zima bilo je u Hrvatskoj
problema u opskrbi plinom. Može se očekivati i mnogo veće probleme u opskrbi s
ruskim plinom jer potrebe za plinom, posebno, bogatih zemalja, mnogo brže rastu
nego mogućnosti njegovom opskrbom iz zemalja koje ga imaju u suvišku (9).
Plin je postao kao i električna energija sve više privilegija stanovnika bogatih
zemalja, među kojima nije i Hrvatska. "Stratezi" su tada (po zimi) počeli
pozivati stanovnike da troše manje plina, da se slabije griju. Osim toga, došli
su sa nizom Ťidejať od izgradnje nuklearne elektrane kao zamjene za plin, pa do
izgradnje megalomanskog terminala za ukapljeni metan kao da je izgradnja tih objekata
besplatna i njihov rad bezopasan za neorganizirano društvo (20).
Unatoč nestašici plina i upitnosti njegove
dobave htjeli bi plinoficirati Dalmaciju iako je potreba za toplinskom energijom
u Dalmaciji tek trećina do polovina one u kontinentalnom dijelu Hrvatske i upitno
je da li će u neimaštini stanovništvo moći i htjeti ulagati u
distribucijsku mrežu i nove uređaje za korištenje plina. Uz plinofikaciju
Dalmacije kane graditi i nove elektrane na plin uz tvrdnje kako je plin jeftin,
a čim zahladi ti isti počnu galamiti da je pogrešna "plinska" politika
u kojoj već godinama upravo oni imaju glavnu riječ.
Nikad kraja šaljivoj "plinovitoj"
strategiji razvitka energetike Hrvatske (8) u kojoj se najveći dio potreba za
energijom bude zadovoljavao plinom, ako ćemo se šaliti. Bio bi to znatno veći
udio plina u energetskoj potrošnji nego što je u razvijenoj EU. Jedini je problem
što se ne zna od kuda i kojim putem ga nabavljati. Uz to, tko bi to mogao platiti?
Veliko je pitanje da li će uz stalna nastojanja EU za uvozom plina iz Rusije (tzv.
sporazum kišobran 21 zemalja Euroazije - sa sjedištem u Ukrajini u Kijevu - trebao
bi EU u tome pomoći) biti plina i za ovakvu sirotinju kakva je Hrvatska (9).
Kada je upitna mogućnost veće dobave plina
(metana) plinovodima, zašto ga ne dobivati ohlađenog brodovima. No problem je
sigurnost takvog terminala i plovidba brodova sa tekućim plinom kroz otočnu zonu
Hrvatske. Izuzetno velika energija koncentrirana je u brodovima metanizerima.
Npr. brod srednje tonaže (oko 50 tisuća tona) sadrži plina (ukapljenog metana)
ukupne energije (2,7 E15 J) što je
energija (9) koja
odgovara energiji 39 nuklearnih bombi one veličine kakva je bačena na Hirošimu.
Kada budu ostvareni svi uvjeti za njegovu izgradnju, ako se želi plinoficirati
Dalmacija, bolje bi ga bilo graditi u Dalmaciji. Postavlja se pitanje što će im
sada terminal na Krku kapaciteta 14 milijardi m3/god. (prije su planirali manji)
kad je potrošnja plina u Hrvatskoj manja od 3 milijarde m3 i nema plinovoda kojim
bi ga transportirali eventualnim potrošačima u južnoj i središnjoj Europi. Nije
jasno tko bi bili potrošači 14 milijardi m3 plina godišnje. Za usporedbu Španjolska
(2004.) koja je najveći uvoznik plina brodovima sa svoja
3 terminala uvozila je 17,51, a Francuska 7,63 i Italija 5,9 milijardi
m3.
6. Neobična matematika
i u drugim područjima energetike i njeni mogući uzroci
Kao što se radi o neobičnoj matematici
u "tržištu" i "tržišnim" cijenama plina u Hrvatskoj slično
je i sa drugim energetima. Npr. u određivanju "tržišne" cijene naftnih
derivata koje svako malo "korigiranju" nigdje se niti ne spominje cijenu
nafte (14) a ona je
osnovni parametar za njihovo određivanje. U biti, cijene derivata određuje prema
potrebi za prikupljanjem novca od potrošača. Nedavno je kod
nas objavljeno kako je USA Kongres zabrinut za visoke cijene naftnih derivata u
SAD pozvao naftne kompanije na razgovor - raspravu o mogućnosti njihova snižavanja.
Rečeno je da su cijene derivata u SAD dosegle visokih 4 kune/litri i da trošak
nafte u cijeni derivata iznosi vrlo visokih 70 % (odnosno oko 2,8 kune/litri).
U Hrvatskoj nitko osim stanovnika nije zabrinut što su njihove cijene više od
8 kuna/litri. Ta matematika u odlučivanju
izazvala je goleme štete pri prodaji u bescjenje 25% INA-e Mađarima. Prodali su
je za 500 milijuna USD u vrijeme kada je njena stvarna vrijednost bila najmanje
pet puta veća od prodajne (4), a danas
je šteta takve prodaje, bolje reći poklona, zbog porasta cijene nafte i plina
u svijetu još višestruko povećana. Slično je
i sa cijenama električne energije u koje zacijelo ulaze i troškovi golemih gubitaka
električne energije u HEP-u, kao i oslobađanje namirivanja neisporučene energije
(pet godina nije isporučivala energiju iz NE Krško) kao i obveze Slovenije za
izgradnju elektrane u Hrvatskoj i preuzimanje troškova odlaganja radioaktivnog
otpada iz NE Krško (4). Vrijedi
spomenuti da je unatoč uspostave među državnih odnosa sa Srbijom i BiH ostalo
potpuno neriješeno pitanje isporuke električne energije Hrvatskoj iz elektrana
(u svakoj po jedna snage gotovo kao polovina NE Krško) građenih našim novcem u
tim državama.
Spomenuto ponašanje u biti ne
iznenađuje kada se zna da je u agresiji na Hrvatsku, neprijatelj bio opskrbljivan
(4) naftom i
derivatima iz Hrvatske, a neki su se ponašali kao da je rat negdje drugdje.
Vlasnik INA-e dioničari. Možda je razlog spomenutim zbivanjima
način odlučivanja o INA-i koji nema veze sa strukom, ali baš niti s pameću i moralom.
Naime, izvanredna skupština dioničara (2.4.2008.), kako su javili mediji, na kojoj
je prisustvovalo 116 dioničara izabrala je u
novi nadzorni odbor Ivana Šukera, Damira Polančeca, Tomislava Ivića i Đuru Dečaka,
priopćeno je iz Ine. Skupština je "donijela"
odluke o razrješenju četvorice starih i postavljanju istih - novih članova nadzornog
odbora INA-e i promjenama statuta INA-e. Kao što je poznato Vlada RH je proglašena
vlasnikom INA-e a zatim je 25% dionica u bescjenje prodala mađarskoj tvrtki MOL
(4). Bivši i
sadašnji zaposlenici INA-e (26-28 tisuća dioničara) kupili su 7% dionica, a braniteljima
(oko 500 tisuća dioničara) je poklonjeno 7% dionica, a na skupštini je, od svih
dioničara, bilo ukupno samo 116. Vlada je predložila (potpisao predsjednik vlade
14.2.2008.) da u nadzornom odboru INA-e
budu isti političari (3 iz Vlade, 1 iz fonda branitelja) koji su bili i prije.
Najzanimljiviji je bio ishod glasovanja na toj skupštini na kojoj se "odlučivalo".
Više od 7,7 milijuna glasova-dionica bilo je za prijedlog Vlade, oko 150-200 bilo
je protiv, kao i isti broj suzdržanih. Jedan broj prisutnih na skupštini taj rezultat
je iznenadio, no nije iznenađujući ako se zna da jedna osoba koja je glasala (predstavnik
Vlade) ima glas koji vrijedi više od 5 milijuna glasova dionica, a drugi glas
predstavnika MOL-a vrijedi 2,5 milijuna glasova. Stoga se postavlja pitanje zašto
su uopće sazivali takvu besmislenu skupštinu i potrošili dragocjeno vrijeme onih
koji su na nju došli, kada su o svemu već donijeli odluku? Ne zaboravimo da po statutu INA-e nadzorni odbor
INA-e postavlja upravu INA i o svemu u INA-i odlučuje, a nadzorni odbor je u biti
postavio predsjednik Vlade (kao da je vlasnik INA-e). No, to je valjda u skladu
s našim načinima pretvorbe vlasništva. Može se jedino postaviti pitanje predsjedniku
Vlade zašto je u nadzorni odbor INA-e postavio osobe koje s radom INA-e (osnove
djelatnosti: istraživanje i proizvodnja nafte i plina, prerada, proizvodnja i
prodaja naftnih derivata) nemaju nikakvih drugih veza osim što kupuju na INA-nim
postajama naftne derivate. Stoga nas ne treba čuditi neobična matematika u energetici
Hrvatske, koja je već godinama na štetu korisnika energije. Dakle za sva pitanja
vezana uz nafto-plinsku energetiku, npr. cijene naftnih derivata i plina, treba
pitati predsjednika Vlade jer je donošenje odluka u i o INA-i samo na njemu. S
obzirom na način donošenja odluka moglo bi se jednog dana dogoditi da neke osobe
iz politike osvanu kao vlasnici cijele INA-e. Loše će biti ako se način "biranja"
sa skupštine INA-e uskoro prenese i na biranja političara u Hrvatskoj, a moglo
bi biti tako, da oni koji su prigrabili bogatstva Hrvatske razmjerno "svom"
bogatstvu imaju i broj glasova. To bi zacijelo bilo još gore od dosadašnjih izbora
(u biti "izbora" osoba koje su već unaprijed odredili čelnici partija-
stranaka kao i onih u NO INA-e) u kojima je bilo "samo" oko 500 tisuća
nepostojećih birača viška u odnosu na broj punoljetnih stanovnika (17).
Idemo u EU Možda je i razlog ovoj čudnoj matematici
u energetici želja političara za ulazak Hrvatske u EU, pa da bi se osobno domogli
dobro plaćenih pozicija u EU administraciji, čine sve kako bi udovoljili svojim
naredbodavcima i poklonima ih udobrovoljili da nas, tj. njih uz dobra koja su
im poklonili, što prije prime u EU. Stoga su valjda poklonili plin Talijanima, 25%
INA-e Mađarima, a oprostili obvezu izgradnje elektrane u Hrvatskoj i neisporučenu
električnu energiju Sloveniji. No nije jasno zašto su oprostili neisporučivanje
struje iz Srbije i BiH iz elektrana izgrađenih novcem iz Hrvatske, kao i benzinske
postaje u tim zemljama, jer spomenute još nisu u EU, ali bi se moglo dogoditi
da budu prije Hrvatske. Kukaju u medijima kako svaka odgoda učlanjenja Hrvatske
u EU za Hrvatsku znači štetu - novac iz fondova EU, veću od 200 milijuna eura/god,
ali su "zaboravili" stanovništvu spomenuti da i godišnja "članarina" Hrvatske u EU
bude iznosila oko tri puta više - tj. blizu 600 milijuna eura/god. (15). Možda bi
zbog spomenutog mogla zaživjeti i ne posve bezrazložna ideja onih koji zagovaraju
priključenje Hrvatske SAD-u (16), ako bi je
SAD htio. Udaljenost, kažu, nije problem jer je Hrvatska oko 2400 km bliža SAD
nego njena članica Hawai.
Kolumbo je znao iz koje luke isplovljava Ponajveći je naš
problem nepostojanje jasne strategije razvitka energetike, ali i strategija razvitka
jadranske obale i uopće razvitka zemlje. Hrvatska nema niti koncepciju razvitka
tj. jasne ciljeve niti za energetiku niti za mnoga druga područja, koja mora prethoditi
strategijama. Nedostaje joj čak i objektivna spoznaja o stanju i mogućnostima
energetike i drugih područja što je preduvjet za odlučivanje o ciljevima razvitka.
Današnje "spoznaje" isključivo su pogledi različitih političkih grupacija
u svrhu ostvarenja njihovih ciljeva, a ne onih cjelokupnog stanovništva Hrvatske.
Brojne tzv. strategije razvitka energetike
koje već godinama "proizvode" različite interesne grupe nalikuju onoj
kojom se služio Kristofor Kolumbo. Otkrio je Ameriku, ali nije znao: a) kamo plovi;
b) kada je doplovio nije znao kamo je došao; c) putovao je na tuđi trošak (platila
španjolska kraljica). Ima nekih sličnosti s onim što se već dugo, a i danas događa
u energetici u Hrvatskoj. Svaka energetska grupa - grupica plovi nekamo, a ne
zna kamo - vjerojatno tamo kamo "dobar vjetar političkih moćnika" trenutno
puhne. Ne zna niti kamo će stići. Sve će to platiti pučanstvo u cijeni energenata
i eventualnoj njihovoj nestašici. Ameriku sigurno neće otkriti ni jedna od tih
grupa, ali će članovi nekih vjerojatno jako dobro živjeti (imati standard arapskih
šeikova). Ima ipak jedna velika razlika. Kolumbo je znao od kamo je krenuo - iz
koje je luke isplovio, a u našoj energetici se ni to ne zna (nema čak niti valjanih
energetskih bilanci što je preduvjet za "početak putovanja"), a i znao
je kamo će se vratiti. Na žalost tako je i u mnogim drugim područjima važnim za
život stanovnika u Hrvatskoj, a političarima nije u cilju da objektivno spoznaju
stanje u koje su zemlju svojim nemarom za stanovništvo doveli bez obzira kojoj
tzv. stranci, bolje reći partiji, pripadaju.
Literatura:
1.
B.Molak: Zašto je u Hrvatskoj djelotvornost iskorištavanja energije ovisna o količini
oborina?, Hrvatska vodoprivreda 88, siječanj 2000., 52 54
U Hrvatskoj nema
ni valjanih bilanci energije / Link
2.
B.Molak: Kada će u Hrvatskoj biti ustanovljene ispravne energetske bilance, Energetska
i procesna postrojenja, Dubrovnik, 3. 5. lipnja 1998., Zbornik radova 13 16
3.
B.Molak: "Strategija energetskog razvitka" = skuplji energenti, Ekonomija
(RIFIN), god.6, br. 1., listopad 1999., 85 100
4. B.Molak:
Projekt razaranja energetike u Hrvatskoj (3 x 2 milijarde USD šteta u energetici
+ nafta i rat) Link
/ Link2
5.
B.Molak: Obnovljivi izvori energije najpouzdanija hidroenergija, Hrvatske vode
7(1999)28, 217 235
Link
1.dio
Link
2.dio
Link
6.
B.Molak: Europa je u drugom smjeru, Alert 1, lipanj 2004., str. 14-16 / Link
6a.
B.Molak: Zbog čijeg vjetra treba poskupjeti električnu energiju / Link
7.
Energija u Hrvatskoj 2006. Ministarstvo gospodarstva RH, 10. prosinac 2007. Link
PDF
8. Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske
(nacrt), Ministarstvo gospodarstva RH, srpanj 1998.
9. B.Molak:
Hajd´mo plinoficirati Hrvatsku, Ekonomija (RIFIN), god. 12, br.4, svibanj 2006.
str. 647-672 UDK 338.26 / Link1
/ Link
10.
B.Molak: Production and Consumption of Gas in Yugoslavia, Seminar Prospects of
Natural Gas in the Mediterranean Basin, OME Sophia Antipolis, Antibes, France,
December 5. 7., 1988., 149 166
11. V.Aksin, J.Sečen: Razvoj
i perspektive istraživanja i proizvodnje nafte i gasa u Jugoslaviji, Energija
i razvoj, Jugoslavenska naučna tribina, Beograd 1988., 348-357
12.
Publikacije INA-e
13. Podaci Petrokemije, Kutina
14.
B.Molak: Moraju li naftni derivati u Hrvatskoj biti prekomjerno skupi ?, Ekonomija
(RIFIN), god. 12, br.3, travanj 2006. str.539-550 UDK 338.26 / Link
Cijene
naftnih derivata u Hrvatskoj ne ovise o cijeni nafte / Link
15.
B.Molak: Poklonili im ribu da bi odgodili ulazak u EU / Link
/ Link
16.
Pismo predsjedniku Bushu, Hrvatsku u USA / Link
/
Link
17. Ispitali smo - Ima li ili nema pola milijuna birača
"viška" na biračkim popisima u RH? Link
18.
B.Molak: Nepotrebno zagađenje okoliša i osiromašenje stanovništva u proizvodnji
električne energije, Šumarski list 3 4, 2000., 157 170 Link
19.
B.Molak: U Hrvatskoj nema razloga za poskupljenje energenata Link1
/ Link
20.
B.Molak: Osnove planiranja zaštite i spašavanja stanovnika i dobara u slučaju
nesreća u nuklearnim elektranama, Sigurnost 41(2) 119 130 (1999) Link
PDF
Bilješka o autoru Link
SLIKA
1
SLIKA
2
SLIKA
3
SLIKA
4
SLIKA
5
Autor: Dr. Branimir Molak, dipl. inž.
