Razgovor s hrvatskim fizičarom prof. Davorom Pavunom (EPFL)
povodom imenovanja u tim Obaminog ministra energetike

Među ljudima Baracka Obame našao se i hrvatski fizičar dr. Davor Pavuna (EPFL), kojega su Obamin ministar energetike, nobelovac Steven Chu, i njegovi suradnici pozvali kao jednog od recenzenata novih energetskih projekata.

Za urednika portala bio je to povod za porazgovarati s prof. Pavunom o tom imenovanju, o izazovima koji ga u timu recenzenata energetskih projekata očekuju i kako će to imenovanje utjecati na njegov daljnji znanstveni rad, gdje će mu biti „glavno“ radno mjesto, baza daljnjeg  znanstvenog djelovanja:

- Profesore Pavuna, nedavno ste imenovani jednim od recenzenata projekata u američkom ministarstvu energetike (DOE). U ime čitatelja portala srdačno Vam čestitam na tom imenovanju i molio bih Vas da nam u vezi s tim odgovorite na nekoliko pitanja.
Kao prvo, kako, kada i gdje ste saznali za to imenovanje?

Pa, bio sam baš u Zagrebu kad sam primio direktan telefonski poziv na mobitel iz Washingtona (od jednog od znanstvenih šefova DoE). Bio sam iznenađen i u blagom šoku, jer se tome uopće nisam nadao. Ranije sam surađivao s američkim (i kanadskim i EU) zakladama i obično bi mi prvo poslali elektronsku poruku, a kasnije bismo o svemu  popričali. Ovaj put je sve bilo jako brzo i intenzivno i već su mi u tom prvom razgovoru rekli koje su mi prve obveze, te kada trebam doletjeti u Ameriku; kasnije sam dobio i dodatne detalje i sve informacije koje idu s takvim kompleksnim projektima. Želim svakako naglasiti da, naravno,  nisam samo ja pozvan, te da su svi stručnjaci očito vrlo pažljivo odabrani, te da ne smijemo spominjati ni imena ni detalje projekata.

- Imenovali su Vas Obamin ministar energetike, nobelovac Steven Chu i njegovi suradnici. Odkud Vas Steven Chu poznaje i odkud zna čime se bavite? Jeste li surađivali na nekim projektima?

U današnje doba u svakoj struci se profesionalci poznaju ili su barem upoznati s radom ponajboljih kolega po svijetu. I prije ovog poziva sam posljednjih dvadesetak godina radio na raznim projektima i sustavno surađivao u fundamentalnim istraživanjima s brojnim kolegama u Americi, tako da me velik broj kolega osobno poznaje, kao i moje radove i moja uvjerenja. Štoviše, od 1996. sam postavio i jedan vrlo avangardan projekt u supravodljivim materijalima, te sa svojim timom izgradio uređaje za tanke filmove na Synchrotronu u Wisconsinu (2 sata vožnje sjeverno od Chicaga). Tijekom prvih šest godina nismo dobiti željene rezultate, ali smo u drugoj fazi ipak uspjeli i sad mnogi koriste i taj naš pristup, što je i meni dalo određenu kredibilnost jer kolege vole kuražne projekte visokog rizika (pogotovo kad na koncu uspiju).  Skoro svake godine boravim četiri do šest tjedana u Americi. A sada su baž tražili istraživače koji su i vrhunski stručnjaci, te koji su vrlo pouzdani; dakle, Amerikanci traže i znanje i iskustvo, te vrlo ozbiljan osobni integritet, nadasve poštenje.

- To imenovanje je veliko priznanje i čast kako za Vas, tako i za švicarsku znanost, a kako ste ipak hrvatski znanstvenik, to je kroz Vas na izvjesni način i priznanje hrvatskoj znanosti. Hoće li u timu možda osim Vas biti još koji švicarski ili hrvatski znanstvenik? Je li Vam već poznato tko će još sudjelovati u tome timu?

Ja zasad ne znam tko će sve sudjelovati, no budući sam u prvim konzultacijama i ja predložio još neke izuzetne stručnjake, moguće je da će biti još poneki kolega iz Švicarske, zemlje koja vjerojatno ima ponajbolji obrazovno-znanstveni sustav na svijetu. Iz Hrvatske, koliko zasad znam, nitko nije u proširenom timu, no to ne znači da stručnjaka nema: ima ih, no, budući je nacija u tranziciji, još nisu zasad potpuno uključeni u sve te znanstvene integracije.

- Recenziranje projekata za DoE bit će golemi izazov jer riječ je o avangardnim istraživanjima koja, među ostalim, uključuju nove materijale, visokotemperaturnu supravodljivost, tzv. zelenu energetiku i zelene tehnologije. Gdje tu vidite Vašu ulogu, na kojem području možete najviše doprinjeti?
 
Pa, supravodljivost je svakako jedno od mojih najdražih područja uže specijalnosti, no nema dvojbe da će diskusije i cijela strategija ići i puno dalje. Budući da predsjedavam komisiju za fiziku kondenzirane materije i biofizike svih Univerziteta zapadne Švicarske, te zajedno s kolegom Lászlóm Forróm (EPFL) u Dubrovniku svake dvije godine vodimo redovnu međunarodnu konferenciju 'From Solid State to BioPhysics' (vidi: http://dubrovnik2008.epfl.ch) vrlo je vjerojatno da ću sudjelovati i u programima o novim eko-materijalima i zelenim tehnologijama. Sve je to vrlo dinamicno organizirano i vec sad imam americke kolege i tajnice dnevno na liniji nakon 14h, cesto do ponoci.  Duuug je radni dan nas znanstenika J

- Nobelovac Chu poznat je po svom angažmanu u borbi protiv klimatskih promjena. Mislite li da će on i njegov tim, u kojem ćete i Vi djelovati, uspjeti i pored moćnih lobija koji se tome energično suprotstavljaju, „progurati“ da i USA pristupi Kyoto agreementu?

Ovo je planetarni pomak: Izlazimo iz ere nafte. Vodeća je ekonomija dala jasan znak da se ide dalje. Već ove sekunde se sve promijenilo. U Švicarskoj je ta svijest već dugo prisutna. A i Hrvatska se u tom smislu mora opredijeliti. Hrvatska ne može biti naftno-plinski poligon i zemlja puna ljubavi, ljepote i čistoće istovremeno. Trebat će se odlučiti. Za cjelokupan proces i rješenje svake krize treba promijeniti i mentalitet i svijest građana, za što je potrebna upravo politička volja koju je Amerika sada iskazala, no taj proces neće ići preko noći.
I u pravu ste da to nije jednostavno niti garantirano, no uvjeren sam u uspjeh jer naprosto mi kao civilizacija više nemamo izbora i brojni smo znanstvenici i općenito profesionalci, čestiti građani posvuda u svijetu koji se za to borimo (prvenstveno za našu djecu). Moramo shvatiti da je Zemlja trenutno poput zagadjenog ‘zoo’-a kojim dominiraju razne sive tehnologije (nafta, automobili, oružje, kemijska zagađenja …) i u kojemu se perfidnim tehnologijama straha i ekonomske ucjene ljudi manipuliraju. Ne treba biti jako prosvjetljen da se to vidi, ako imalo pratite medije ili pažljivije pogledate po internetu. No, nemajmo iluzije, bit će to dugi proces i konkretnije rezultate očekujmo tek između 2030. i 2050. godine. No, ovo je svakako radikalni pomak u Americi i fundamentalna promjena će se osjetiti posvuda. A ostvarenje jedne pravednije, zelene civilizacije traži napor i upornost svih nas.

- Krajem veljače imate u Washingtonu prvi sastanak oko recenzija projekata i izbora centara izvrsnosti. Je li taj sastanak već definitivno dogovoren? Što očekujete od tog sastanka?

Svi djelatnici u DoE su vrlo dobro organizirani i vrlo profesionalni i svi su detalji dogovoreni no ne smijemo govoriti ni o kakvim detaljima cijelog projekta ili planiranih sastanaka. Budući se doslovno svaki dan svi unaprijed pripremamo nemam nikakve dvojbe da ćemo već od samog početka uspješno pokrenuti i projekte i centre izvrsnosti, no rezultate, kao i uvijek, treba strpljivo čekati, često godinama. No, ne zaboravimo da i svako novo stablo treba oko 25 godina da izraste.

- Imate li već neku predodžbu koji centri izvrsnosti bi mogli biti izabrani? Ima li izgleda da se među njima nađu i neke švicarske institucije; ETH, EPFL, PSI, CERN... ?

Ne u kontekstu američkog programa, no švicarski centri imaju svoje programe, povezani su i u Euro-projekte, a kao što vjerojatno znate imamo i brojne nacionalne (vrlo uspješne) programe. Korisne brojne informacije postoje na stranicama SNF-a :
http://www.snf.ch/E/targetedresearch/Pages/default.aspx .

- Sigurno je i naš IRB na određeni način centar izvrsnosti, no skoro se ne usudim upitati Vas, što mislite, koji mu je rang vrijednosti po kriterijima američkog ministarstva energetike?

Pa, znaju Amerikanci za IRB, ali nije visoko na rang listi po broju citata (tzv. impactu). Ali i to se može promijeniti preko noći. Dovoljno je da jedan mladi istraživač pokuša i uspije s nekim novim neočekivanim konceptom ili 'ludom' idejom i sve se mijenja. Ne zaboravimo kako je 1905. jedan nepoznati mladić od 26 godina, Albert Einstein, radeći u patentnom uredu u Bernu, nepovratno promijenio suvremenu fiziku. Mi možemo koordinirati velike projekte i strategije, no često nas nešto neočekivano sve iznenadi i to i jest ljepota i izazov prave znanosti i općenito ljudske kreativnosti.

- Jutarnji list i Index.hr Vas spominju kao potencijalnog kandidata za ravnatelja Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu. Pretpostavljam da su tu informaciju saznali iz službenih izvora. Jeste li u vezi s tim već kontaktirani?

Pa, godinama surađujemo s kolegama na Ruđeru i gorespomenutu konferenciju smo zajedno organizirali, te je normalno da poznajem mnoge osobe i da o svemu razgovaramo, pa tako i o novom ravnatelju. No, to je vrlo kompleksna tema jer je Hrvatska u tranziciji i još nema stabilan mentalitet 'reda, rada i discipline' ni jaku materijalnu bazu poput Švicarske, pa odabir optimalne osobe za ravnatelja ovisi o mnogim parametrima o kojima mi svi profesionalno diskutiramo. Bez obzira tko će biti novi ravnatelj mi ćemo svi i dalje uspješno surađivati u viziji izvrsnosti i razmjene mladih ljudi u korelaciji znanja i projekata.

- Kako vidite svoju budućnost? Vjerojatno ćete istovremeno djelovati u okviru više institucija, no jedno će Vam sigurno biti baza. Ili konkretnije; gdje vidite u skoroj budućnosti svoje „glavno“ radno mjesto – u Lausannei na EPFL, u Zagrebu na IRB ili na nekom od američkih instituta? 
 
Rijetki su znanstvenici koji danas sve odrade u samo jednom centru izvrsnosti i za duh i razvoj ideja i projekata je poželjno da smo dinamički integrirani s kolegama po svijetu. Dakle, ništa se bitno neće mijenjati u mome životu. Ostajem na EPFL-u, u Lausanne-i, jer ne zaboravimo da već više od decenije vrlo aktivno vodim istraživanja i u Americi i po Aziji i nikad nije bilo problema. Naš je ETHZ-EPFL sustav vrlo otvoren i cilj mu je prvo svega - izvrsnost.

- Možete li za čitatelje portala reći na kojim znanstvenim projektima radite na EPFL-u u Lausannei i kako ustvari izgleda Vaš radni dan? Gdje još, osim na EPFL-u, djelujete na znanstvenim projektima? Ostane li vremena i za privatni život, za obitelj, sport, kulturu? 
 
Na EPFL-u dominantno radimo na elektronskim svojstvima novih materijala, te pripremamo  ultra-tanke filmove npr. visokotemperaturnih supravodiča (bakrenih oksida). Cilj nam je shvatiti u detalje mehanizam supravodljivosti kako bismo naučili kontrolirati kritičnu temperaturu supravodljivog prijelaza i fizička svojstva tih materijala. Ta znanja će također biti važna u kontekstu buduće energetike i nano-elektronike. U principu, ujutro završim npr. predavanja, te  razne obveze u kontekstu istraživanja u Švicarskoj i EU, dok se tijekom popodneva već javljaju američki kolege i suradnici. Uvečer sam često s obitelji jer Marko (20) i Ana (16) ponekad trebaju savjet iz matematike ili pomoć u engleskom, a i volimo se svi malo zajedno zabaviti i našaliti, posebno kad nam ''mama Sylvie'', slikarica, pokazuje svoja zadnja platna u ulju (npr. aktove). Tijekom vikenda skočimo popodne na skijanje, a često uspijem otplivati po sat vremena. Jednom tjedno sviram 2-3 sata u latino jazz-grupi, 'Tsha-Coo'. To sve zahtjeva organizaciju i disciplinu, pa ne gledam TV, više ne idem u kino, ni kazalište ili na noćne zabave. Ja volim ovaj intenzivan znanstveni život i izazove, pa mi to ne pada teško.

- Kako na Vaše imenovanje reagiraju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske i ministar Primorac? Jesu li Vas poslije toga imenovanja kontaktirali? Jesu li Vam čestitali?

Mi znanstvenici nismo tašti kao političari i ja stvarno ne radim statistiku tko li se javio i/ili čestitao. Ministar se javio kasno navečer jer sam vidio broj MZOS-a, ali ja tad nisam bio dostupan. Danas mi je čak poslao i osobnu pismenu poruku, baš kao i brojni prijatelji i kolege koji su se javili. Važno je da smo svi mi povezani i nedvojbeno ujedinjeni u viziji izvrsnosti.
Na isti način kako se trudimo da naši studenti s EPFL-a  postanu ponajbolji u svijetu, tako ću uvijek pomoći ministru Primorcu i svim ostalima ako im moja znanja i iskustvo mogu pripomoći. Sva znanost, a poglavito fizika, jest jedna univerzalna disciplina, svuda priznata, i mi možemo i djelujemo kolegijalno i plemenito posvuda po Planetu. Tu viziju podržava i naša institucija EPFL-a, gdje već imamo četiri profesora koji su hrvatski građani: László Forró, Aleksandra Radjenović, Andras Kis, i ja. Ako dodamo studente koji dolaze na doktorat, imate  jednu malu 'hrvatsku oazu' izvrsnosti.

- Profesore Pavuna, želim Vam puno uspjeha u Vašem budućem radu, kako na projektima na kojima već sada uspješno djelujete, tako i u timu recenzenata projekata u američkom ministarstvu energetike u koji ste nedavno imenovani i najljepše Vam zahvaljujem na Vašim odgovorima.

Za portal intervju vodio: Zvonimir Mitar


PS:

Davor Pavuna (57) je diplomirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao je na Sveučilištu Cambridge. Znanstveno usavršavanje je nastavio u Francuskoj, Australiji, Americi i Indiji, a posljednje 22 godine živi u Lausannei, gdje je profesor fizike na Ecole Polytechnique Federale (EPFL).

Objavio je više od 150 znanstvenih radova te udžbenik o supravodljivosti na engleskom jeziku. Već je sudjelovao u evaluaciji projekata za američku Nacionalnu zakladu za znanost (NSF) te za EU, Kanadu i Koreju. Potencijalni je kandidat za ravnatelja Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.

Vezani članak:

Hrvatski fizičar pomaže Obami u izboru ekoprojekata