Chorus Croaticus: 17. večer prijateljstva
Moto: Nije u šoldima sve

Poslije dvije godine pozvao je opet Chorus Croaticus prijatelje i poznanike te ljubitelje dobre klapske pjesme na večer prijateljstva u Bern-Bümpliz (Kleefeld-Zentrum). Odaziv je bio velik broj i došli su ljudi iz svih krajeva lijepe i snijegom okićene Švicarske, kako bi uživali u kulturi na jednom visokom nivou.

Već kod aperitiva na primanju pred salom susreli su se prijatelji, koji se dugo nisu vidjeli te se srdačno pozdravili, a i zagrlili. Jedni su pričali sve svoje doživljaje, a drugi su pažljivo slušali. Svi su ali bili zadovljni, da su se mogli odazvati i doći te uz izvjesnu opuštenost znatiželjno su očekivali ono što tek dolazi. 

Točno u 19 sati ozvuči se glas voditelja i moderatora, Franje Vugdelije, koji pozva sve u dvoranu.

Dvorana se u stvari brzo napunila, ali nekoliko stolica ostadoše prazne, jer neki zbog lošeg vermena, a drugi zbog grippe, nisu mogli doći. Kad su se svijetla u dvorani ugasila, samo je pozornica bila osvjetljena, moderator je sve nazočne srdačno pozdravio. Nakon uvodnih riječi te predstavljanja programa dao je riječ našem konzulu u Bernu, gosp. Stankiu Lipnjaku. On se zahvalio na pozivu i među ostalim naglasio, da je Chorus Croaticus najbolja klapa u Švicarskoj te bi šteta bila kad ovakvih večeri prijateljstva više ne bi bilo. I on se nada, da ćemo se dogodine svi skupa opet naći u Bernu. 

Večernji program otvorio je Chorus Croaticus s pjesmom i ovogodišnjim motom: „Nije u šoldima sve“. U ovom prvom dijelu programa su nam pjevali poznate pjesme koje su uvrstili u svoj repertoir i koje bi trebele biti snimljenje na petom CD-u. S pjesmom „Maslina je neobrana” podigli su već puls publici. Pjesmu „Zvizde mi kažu” otpjevao su Chrous Croaticus zajedno s mladom i perspektivnom pjevačicom, Magdalenom Koštorman, koja nam je poznata među ostalim i iz televizijske emisije „Lijepom našom” iz Züricha. Slijedile su skladbe: „Ća je život nego fantazija”, „Vilo moja”, „Šibenska balada”, „Tija bi te ljubit mala”, „Jo, da mi je” te „Tebi pjevam”. Uz pratnju maestra Ive Crmarića na galsoviru zvučale su pjesme još melodičnije nego što su već i same po sebi. Svaki solist Chorusa Chroaticusa dao je ono najbolje već na početku: punu koncentraciju, visok nivo interpretacije i osjećaj sreće te zadovoljstva kod pjevanja. Mi se već veselimo petom CD-u.

Slijedila je večera, a molitvu nam je izgovorio katehet i dodekan, gospodin François Emmenegger, o kojem će još biti riječi. On se nadovezao na „ljubav”, riječ koju je naš moderator uzeo kao crvenu nit voditeljicu kroz cjelovečernji program. Večera je bila napravljena s puno ljubavi i osobnog  truda te mnogo pomagačkih ruku pod vodstvom člana Chorusa Croaticusa, gosp. Josipa Boroznija. Ovaj put se odlučio za svinjsku pečenku, koju je kroz snijeg dovezao iz kantona Zug, te za krompir- i kupusnu salatu. Uz času vrlo pitkog i ukusnog vina, svi su u slast jeli, čak i više nego su misili. A ipak je još puno toga ostalo. 

U drugom dijelu programa nastupili su muzički gosti. Ovaj dio je bio otvoren pjesmom „Sjećanje na Velu Luku” uz pratnju maestra Crmarića, a i publika je pjevala refren. Mladi umjetnički par, brat i sestra Mijo i Martina Matić, predstavili su se pjesmama „Vjeruj u ljubav” i „Let it be”. Njima se predskazuje velika glazbena budućnost. Mi ih poznamo također s  nastupa na hrvatskoj televiziji u emisiji „Lijepom našom” iz Züricha.  Nastavljeno je s  pjesmom „Da je meni s tobom kroz Pasike” koju je Chorus Croaticus pjevao, a solist bio njihov član Dinko Božić.

Crkveni zbor iz Fribourga „La Chanson du Moulin” nastupio je s  dvadesetak izvođača uz pratnju maestra Ive Crmarića. Iako su samo s polovicom svojih članova mogli nastupiti, dvorana je bila ispunjena zvukom njihovih pjesama: „Erlaube mir feines Mädchen” und „La vieux chalet”,  koje su (obadvije) izvedene na francuskom. Ovaj zbor će na ljetnoj turneji po Hrvatskoj imati i nekoliko nasuta u Splitskoj regiji. Chorus Croaticus je pozvan sudjelovati kao gost kod njih u Fribourgu. 

Što je sada slijedilo bio je optički gledano vrlo atraktivno; Magdalena Koštorman, plavi anđeo u zelenoj haljini, u krugu elegantnih, u crno obučenih članova Chorus Criaticusa. Otpjevali su nam zajedno pjesmu „Samo moru vjeruj”, kod koje ne samo da je bio optički ugođaj bio lijep, već je i glazbena strana zvučila perfektno. Publika se umirila, a i jedno malo dijete odjednom je bilo tiho. Meni se u tom trenutku postavilo pitanje, ne bi li pored muških glasova u Chorusu Croaticusu tu i tamo kod nastupa i jedan ženski glas podigao već i onako visoki kvailitet njihovog klapskog pjevanja.   

Ali vrhunac večeri donio nam je gosp. François Emmenegger, kabaretist, šansonjer, zabavljač, kateheta, dodekan i uz to još i šef našeg Franje Vugdelije. S gitarom je ličio na jednog durbrovačkog trubadura. Vodio nas je na muzičko putovanje oko svijeta i to sve samo s jednom pjesom: „Rote Rösli im Garten”, koja je svakom našem prijatelju u Švicarskoj poznata. Preko Basela, Njemačke te Španjolske odveo nas je muzičkom interpretacijom do Grčke, Rusije te do pop & rok ritma. Zakljucio je kao bilang, rođen je u Tenevi, s pjesmom na francuskom: „Elle est lilla”. Aplauzu nije bilo kraja, tako je publika bila oduševljena. Umjetnik je ostao miran te je stojički primao sve ovacije i čestitke. Taj dio programa završio je Chorus Croaticus s pjesmom „Ruže crvene”, praktički kao odgovor na pjesmu prije toga “Rote Rösli”. 

Slijedili su kolači i slastice, vrlo šaroliki i lijepo prezentirani. Te kolače darovale su vrijedne domaćice, koje ih pripremaju s puno ljubavi i truda. Na štandu s kolačima je ustvari bila gužva, ali svi su brzo dobili ono što su željeli, zahvaljući iskusnim pomagačicama i pomagačima iza štanda.

U trećem i zadnjem dijelu programa nagovijestio nam je moderator Vugdelija serenade do ponoći. Pjevao nam je Chorus Croaticus njihove najomiljenije pjesme iz dosadašnjeg dugogodišnjeg uspješnog djelovana. Otvorili su taj dio pjesmom „Konoba” i publika je pjevala zajedno sa njima barem refren. „Ludo more” oduševilo je i podiglo na noge i one koji više nisu bili sasvim svježi. Uz pjesme: „Murtilica lipo cviće”, „Zaspalo je siroče”, „Prin će se” i „E, da bi mi otvorila” približio se program polako ali sigurno i kraju. Za kraj su nam otpjevali dvije vrlo dirljive pjesme: „O more mati” i „Kod ovako divne noći”. Iako nije bilo predviđeno, publika je tako dugo pljeskala, da je Chorus Croaticus izveo još jednu dodatnu pjesmu.   

Točno u ponoć završio je naš moderator ovu prekrasnu večer prijateljstva. Za organizatore večeri i sve pomoćnice te pomagače došao je zadnji akt, a to su šistački i spremački radovi. Ovim putem zahvaljujemo se i mi kao publika još jednom svima onima marljivim, vrijednim te radinim ljudima u pozadini, bez kojih ovakve oragnizacije ne bi bilo. Mi iz Villmergena, Hrvati i Švicarci, na našem dugom i snježnom putu zaključili smo, da je ovo bila još jedna vrlo uspješna kulturna i kulinarska večer. S puno lijepih dojmova sretno smo stigli kući u nadi da ćemo opet doći. Nas moderator, Franjo Vugdelija, na rastanku je svima najavio, da  će se 18. večer prijateljstva održati dogodine opet, ako to budu „prijatelji željeli, a Chorus Croaticus to htio odraditi”.

 

Fotozapis

(kliknite na sliku da ju povećate - pa još jednom kliknite do pune veličine)

Tekst i fotografije: Stjepan Drozdek

***

PS:
Upitali smo mailom i jednu ovdašnju Sinjanku, Anu Števanju-Macan, kako joj se svidjela ova večer na kojoj je bila i evo što nam je napisala: 
- A što ću ja reći, vengo da je bilo prilipo! Kad bih ja sad počela detaljno kititi, pisanju ne bi bilo kraja, počevši od „Sinjskog polja" pa do one "Ana, tugo mojih dana..." e, to bome nije za široku javnost. (a mi s tim na portal!!!) J
Recite sami, zar ima išta lipše od suve smokve i klapske pisme. Eto tako; za sriću nije bilo suvih smokava, inače bi bilo svašta...
Ja sam bila više nego zadovoljna, jer svugdje, gdje čovjek u srcu  osjeti da je dobro došao, ne treba puno, zadovoljan je tada i samo s mrvu kruva, zrno soli i kap vode! A Franina ekipa i on ponudili su puno, puno više od toga, jednostavno nekoliko sati neizmjerne radosti i sreće.
Tako i s tim mojim utiscima želim vam ugodan dan i puno ljubavi (bez koje naravno ne bi svita bilo...) - vaša Ana

***

Indiskretni, kako samo novinari mogu biti, proslijedili smo Aninu pohvalu Frani i evo što je Sinjanin Sinjanki, Frane Ani, odgovorio:
- Moja Ane, kako si Ti to lipo razumila. E, bas mi je drago. Još kad ti zapivamo pismu „Cetina“?!? U međuvremenu poslušaj klapu Sinj, a mi ćemo to zapivati najkasnije na sljedećoj “Večeri prijateljstva”. Srdačan pozdrav Frane

Glazbeni program večeri

Za portal pripremio (i za malu indiskrecije pod PS odgovoran): zm