VLADO FRANJEVIĆ, UMJETNIK XXI. STOLJEĆA

Svjetski renomirani hrvatsk islikar i pisac Vlado Franjević rođen je 1963. godine u Martincu kraj Čazme. Slikarski smjer na Školi Primjenjene Umjetnosti u Zagrebu završio je 1985., a 1989. god. se preselio u Švicarsku. Od 1993. godine živi u Kneževini Liechtenstein. 2003. godine postao je član Hrvatskog Društva Likovnih Umjetnika(HDLU) u Zagrebu, a od 2008. i član Berufsverband Bildender Künstler/Innen in Liechtenstein (BBKL) u Liechtenstainu. Sudjelovao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama, umjetničkim i grafičkim simpozijima i likovnim kolonijama u mnogim europskim zemljama te u zemljama izvan Europe: Indonezija, Jordan, Južna Korea, Kirgistan, Kina, SAD i Mauritius, u kojima je u više navrata i boravio. Bio je i sudionik  Međunarodnog likovnog bijenala i Olimpijade likovne umjetnosti u Pekingu 2008. god. Član je međunarodne Udruge InternationalerKulturgildekoja okuplja najprominentnije umjetnike. Umjetnik Franjević je 2003. god. dobitnik godišnje stipendije Savjetodavnog tijela za kulturu Kneževine Liechtenstein. Temeljem spisateljske djelatnosti dobitnik je potpirajuće nagrade za mlade pisce od Interesne zajednice njemačkih pisaca (IGdA e.V.) u Njemačkoj i prve nagrade za poeziju na natjecanju Silvije Strahimir Kranjčević, koju svake druge godine raspisuje HMI podružnica u Rijeci.

* Gospodine Franjević, na planu likovne umjetnosti i dizajna ostvarili ste respektabilnu karijeru. Vaše radove izlažete na mnogim meridijanima u svijetu, koje auditorij publike nagrađuje s frenetičnim aplauzima. Stekli ste popularnost i na stranicama Interneta. U Vašem likovnom opusu koristite spektar tehnika. Informirajte čitateljstvo o Vašim likovnim tehnikama koje koristite  u radu?

- Dakle, kada je riječ o karijeri i aplauzima, cijela se stvar vjerojatno mora sagledati na način da čovjek bude svjestan odakle potječe i iz kakvih je uvjeta  krenuo na odredjeni put. To je vrlo važno za znati! Kako ja sad to dobro znam, mogu sa sigurnošću tvrditi da više ništa u životu ne bih morao napraviti, a da bih ipak smio i te kako biti sretan sa svojim dostignućima.

Popularnost na Internetu je jedna vrlo osjetljiva kategorija i o njoj ne bih ovaj put progovorio detaljnije, a što se tiče likovnih tehnika - koje sam do sada u svojem stvaranju koristio, mogu reći da sam dodirnuo dosta toga ... osim  performansa. Iako, kad bolje razmislim, možda sam djelomično i živjeo „umjetnički“ preformans za vrijeme odrastanja u okolici Čazme i gradu Čazmi. No, mi tada nismo znali da bi se to moglo nazvati performansom. Bili smo tada dobri dragi seljaci. U to vrijeme sam crtao i „crtkarao“, pa slikao i „slikario“, a započeo sam: montirati materijale u zasebne cjeline, miješati tehnike, dodavati tekstove kao likovni element, te graditi zidne objekte i plastike.

Radio sam i umjetničke instalacije u Indoneziji i Liechtensteinu, te kombinaciju instalativnog rada u otvorenom prostoru sa umjetničkim izrazom zvanim Land Arte. Oprobao sam se i u videu - to su ipak samo slike koje se pokreću, a slike i slikovnost imam obično pod kontrolom. No video mi je zahtjevan. Razvijao sam i neke stvari u Internetu, ali te i takve sam uvijek spajao sa djelovanjem u stvarnom svijetu. Tak', ima i bilo je „svašta po malo“. Ali - to „svašta po malo“ mogli bi neki shvatiti i u negativnom kontekstu ...

- Krajolik, 2007. god. (ulje, 50x60) -	- Vodene oči, 2008. god. (akrilik, 100x80) -

- Učahureno cvijeće, 2005. god. (akrilik, 75x35) -

*  Što Vas motivira na odluku odabira likovne tehnike, a otkrijte čitateljstvu koja Vam je tehnika najdraža, a koja najteža? 

- Volim kad se oko mene nalaze najrazličitiji materijali i ovisi o tome kak' sam kojeg dana i na što „raspištoljen“. Tako djelujem i temeljem rečenog koristim određenu tehniku. Slikam najrađe sa akrilom, jer onda mogu na najednostavniji i najbrži način doći do „kakvog takvog“ cilja. Ali, rajca me u zadnje vrijeme pomisao slikati opet sa uljem! „Najteže“ mi je slikati akvarelom, iako sam napravio više prekrasnih, jednostavnih, ilustrativnih radova malih formata u akvarelu. Akvarel mi se doima „ženskasto“, prenježno, i preosjetljivo.

* Glede Vaših likovnih kreacija na erotske teme akademski slikar Mehmed Slezović – oduševljen Vašim ostvarenjima, napisao je:

U ovoj fundamentalističkoj islamističkoj sredini, ostaje mi samo mistički ezoterizam. Ako zbog ičega zavidim zapadu, to je što omogućava slobodu, slobodu realizacije i kreacije koja oslobađa čovjeka svih stega.

Što biste ovim mislima dodali?

- Ovdje je potrebno prije svega dodati da zemlja u kojoj gospodin Slezović djeluje nije R. Hrvatska. Zaprepastio me njegov napis! Nisam imao pojma u kakvim sve masovnim psihozama ljudi, pa čak i manja društva žive! Erotskih tema ima onoliko dugo, koliko i samog čovječanstva. Ipak, ove se teme tabuiziraju i svrstavaju negdje gdje ne bi trebale biti. No, dakako, teško je izdvajati erotsku umjetnost od jeftinih svakodnevnih porno uradaka, koji onda budu raznim „mašinerijama“ podignuti na nivo posebne umjetničke vrijednosti. Nisam se niti po tom pitanju nigdje točno pozicionirao. Držim da erotika i zdrav odnos prema seksu spadaju u važne i najnormalnije ljudske odnose. Ali - potreban je ipak i sram - kao određeni okvir i kao putokaz, a potrebna je i ljudska intima. Svatko mora biti slobodan da odluči što je za njega dobro. Prije toga se možda nije loše obrazovati pak i po tom pitanju. Erotske teme obrađujem često i u pisanim formama.

- Iz serije „Raslinje“, 2008. god. -  (olovke u boji, 25x40)	- 1 od 5 najcrvenijih, 2008. god. - (mješana tehnika, 30x30)

* Prof. Dr. Inyoung Albert Choi na Hanyang Univerzitetu / Južna Korea,ostvario je realiziranje vlastite filozofije da vizualnu komunikaciju kroz eksperimentalni praktični dizajn prezentira na likovnim izložbama, bez prosudbi (za ili protiv)  kreativnosti dizajna, religija, politike, kulture, povijesti, te jezične pripadnosti njegovih kolegica i kolega, u želji da ovakve izložbe od samog početka postanu jedinstveni i senzacionalni međunarodni doživljaji na planu svjetskog grafičkog dizajna. Prva ovakva likovna izložba „United Designs" izvan Koreje bila je 2006. god. u Ammanu / Jordan, na Simpoziju grafičkog dizajna, a 2009. god. je organizirana na kalifornijskom državnom Institutu Nortridge u Los Angelesu / SAD. Bili ste sudionik i na Simpoziju u Ammanu, i na izložbi u Los Angelesu. Otkrijte Vaše reminiscencije i dojmove s ovih manifestacija likovne kulture?

- Čujte, to su krasni doživljaji poput čarolija! Biti osobno pozvan na takve skupove, dobiti priliku mjeriti se sa ljudima svjetskih formata, to je nešto posebno, to je veličanstveno, nešto što se ne zaboravlja, što ohrabruje, daje nadu, i budi vjeru da ste na pravom i plemenitom putu.
U mojem malom rodnom selu - te u nekim društvima od prije, bio sam i bit ću za neke ljude samo mali šonjo, nitko i ništ'. A ipak, baš kao takav, budem „odjedanput“ pozivan (nakon toga što sam radio na sebi, što sam ulagao u vlastito znanje kojeg bih možda mogao poslije i dijeliti) da se u Jordanu družim sa znanstvenicima i umjetnicima posebnih kalibara - primjerice: Prof. Todor Vardjiev iz Sofije - koji je dizajnirao mnoge dokumente za samu državu Bugarsku i mnoge poštanske markice za bugarsku Poštu, Prof. dr. Arafat Al-Naim – iz Jordana, Prof. dr. Albert Inyoung Choi - iz J. Koreje, indijski grafički dizajner Sudhir Sharma, i dr. A među njima i ja - čovjek koji je samo završio SPU-i u Zagrebu! To su posebne zanimljivosti. Činjenica je da sam njima postao i prijatelj. Na ta imena dodala su se u Los Angelesu i druga imena posebnih i važnih ljudi, internacionalaca.

 
           - na slici desno prof. dr. Albert Inyoung Choi -

Glede mog putovanja u Jordan, posebno me opekla pismena opaska Savjetodavnog tijela za kulturu Kneževine Liechtenstein da moje sudjelovanje na simpoziju u Jordanu neće potpomoći jer: „bilo bi bolje da se skoncentriram na ono što bolje znam raditi, te da nisam i grafički dizajner“! U biti, ja u Jordan nisam bio pozvan kao graficki dizajner, nego jednostavno kao - Vlado Franjević, a to su bitne razlike! I što se dogodilo?
Otišao sam, održao govor pred 200. prisutnih studenata, profesora i profesionalaca grafičkog dizajna na engleskom jeziku - kojeg nisam nikada učio u školi, i u tom govoru hvalio Liechtenstein i promovirao liechtensteinski grafički dizajn. Kad sam se vratio i održao u Liechtensteinu prezentaciju mojeg boravka u Jordanu, na moj se poziv nije nitko odazvao od ondašnjih sudaca i krojača pravde, niti se zainteresirao za ono što sam u biti radio i zaslužio u Jordanu! Da nisam bio u Jordanu, ne bih se nikada upoznao sa prof. dr. Choiem niti izlagao plakat u Koreji, Los Angelesu i Šangaju, a ni ponudu da godine 2013. u Liechtensteinu organiziram šesti nastavak međunarodne izložbe grafičkog dizajna „UNITED DESIGNS“.
Posebno me dirnulo povjerenje mladih ljudi u Ammanu, njihova otvorena srca, njihovo simpatiziranje i stalni pozivi da opet dođem i s njima radim. Posjećivanje pompoznog grada Petre u pustinjskim stijenama i slučajno sretanje dviju žena iz Zagreba neću također nikada zaboraviti. Ne bih nikada mislio, da bih u onom metežu i u onoj pustinji imao s kime pričati na hrvatskom jeziku! Nikada neću zaboraviti plesanje u sredini autobusa na putu od Petre do Ammana, kupanje u Mrtvom moru, posjet biblijskom brdu Monte Nebo ... …

 
- Lijevo od V. Franjevića Rana, a desno Eman, koje su 2006. god. bile
studentice Univerziteta ASU, na odjelu grafičkog dizajna u Ammanu -

Los Angeles je nešto totalno drugo, ali slično fascinirajuće. Totalno drukčija iskustva, drukčije podneblje, druga kultura. Osobito je bilo susretanje i upoznavanje Branka i Branke Sömen. On - poznati hrvatski pisac i scenarist, ona - odgovorna za kulturu i odnose s javnošću pri Konzulatu RH-e u Los Angelesu. Fascinirao me posjet muzejima: Getty Villa (Santa Monica), te Getty Centre i Muzeja suvremene umjetnosti u Downtown-u.
Četverodnevno stanovanje kod frendice u Burbanku - s kojom sam polazio osnovnu i srednju školu u Čazmi, kupanje u privatnom im bazenu, te pijuckanje pive pored bazena s njezinim mužem - to su stvari koje treba doživjeti, i preživjeti. Ponešto od svega rečenog može se dočarati, napisati i naslikati, a ostalo - ostalo se jednostavno živi!

- supružnici Branko i Branka Sömen i V. Franjević -

- V. Franjević ispred Music Halla u Los Angelesu -

* Nedavno je - na poziv Shangai Normal Univerziteta (SHINU) u okviru likovnog projekta „United Designs“ izložen i Vaš Plakat „From green to black, and back“ / „Od zelenog ka crnom, i natrag“. Što ovaj plakat poručuje ljudima?

- Ekološku temu: Pozor, pažnja, smrkava se, vratimo se natrag ...! To je poruka.

* Vi ste pjesnik, i recitator Vaše poezije, a objavili ste i brojne napise u tiskovinama. Na internetu je objavljena i Vaša pjesma „U ruskom Internet kafiću“ koju recitirate, a ista pjesma se nalazi i u zbirci poezije „SLOVOM I SNOM“ izdanoj od Kulturno-literarnog drustva „REŠETARI“. Otkrijte čitateljstvu što Vas inspirira na tvorbu pjesama i napisa?

- Ima jedna pjesma koju počinjem sa „Sve ti može biti inspiracija ...“ To je zbilja tak'! Često počnem nešto zapisivati, a onda se skraćivanjem, dodavanjem, nadogradnjama, i reduciranjima iznjedre stihovi određene kvalitete. Dodao bih da su moji stihovi na hrvatskom jeziku bili objavljivani i u „Hrvatskom slovu“ - u dvije zbirke „Senje i meteorji“, a u Varaždinu sam gostovao i u okviru tribine „Jutro poezije“ u vrijeme Saše Mersinjaka.  

* Vaš autoportret, Vaše korjene, i Vaš umjetnički credo stihovima govori Vaša poema „PISANI SPOMENIK PAVLU BAN“ koja glasi:

Pavel je palio ugalj ispod Kaluđera 
ljeta jednog na bijelom konju
kroz gustu šumu probijali smo se
ja i drugi muž moje majke
put se umornim ratnicima činio suviše dug
a onda na jednom
sunce je zašlo
crne prašine zavjesa sve gore do neba
to novi dom je starine Pavela
njegove crne ruke i crno čelo njegovo
tirkizne oči i crne suze
zaustavljene negdje duboko u srcu
pozdravljale su nas
nakon nekog vremena
kada smo ispričali Pavelu
kako je kod kuće sve u redu
i kako će ljetina izgleda biti dobra
i da je umro poštar u srijedu popodne
pisama više neće biti
muž onaj i ja
otišli smo brati gljive u košaru
sa punom se vratili natrag
zatim smo slasno pojeli prirodu onu
još danas u ustima osjećam mekoću prženih gljiva
i ugalj
kao dio svega
ponekad sretnem Pavela
na pragu svoje samotne stoji on
onako pognut onako hrom
a opet
visok kao stijena
očima svojim traži izgubljeno nešto
ne želim ga pitati što je to
tajnu ću svakako naći
pod križem njegovim u onaj dati čas
Pavel je palio ugalj ispod Kaluđera

Što Vas je inspiriralo da napišete ovu poemu?

Sam život, i odrastanje sa djedom i bakom - jednostavnim ljudima povezanim sa majkom zemljom, i teškim težaštvom. No, tijekom života spoznao sam: Što te ne strga, učini te jakim!

* Predstavite fotkama Vašu obitelj u Liechtensteinu?

Justin S. Franjevic / u tatinom spiralnom kanalu u Liechtensteinu /	- sa kćerkom Tainom T. Franjević -

- sa suprugom Rajkom Poljak Franjević -

 

* Otkrijte djelatnost Vaše supruge, gospođe Rajke Poljak Franjević?

- Supruga mi je iz Zagreba - nakon dugogodišnjeg rada u uredu, došla u Liechtenstein na nešto za nju posve novo i ne bavi se ničim što je slično onom čime se bavila. Došla je sa određenim znanjem jezika, koje ipak nije dovoljno za bavljenjem druge vrste posla. Teško joj je, dakako! Bol za domovinom, kćerkom, i nekim ostalim dragim ljudima je s vremena na vrijeme velik. Pokušava se nositi sa svim time najbolje što može i zna.
Talentirana je slikarica i vrlo kreativna osoba!  Time kompenzira svoja unutarnja previranja i različite nelagode. Napisala je do sada i jako puno dobrih tekstova. Šteta je što u Hrvatskoj ne nađe tisak, za kojeg bi pisala - na samo njoj svojstven način, o iskustvima gastarbajtera u jednom urbanom europskom selu! Držim da bi njezini napisi stekli veliku popularnost, jer mi supruga ima pregled situacije i bogata iskustva, osjetilna je i puna duha, a  istovremeno je i totalno vickasta i poprilično kritična, s istančanim smislom za razdvajanjem dobra od zla, kukolja od žita, i pravde od nepravde.
U Zagrebu je pisala i blog, na kojem je na posebno dobar i zanimljiv način podržavala i promovirala moje likovne i ine aktivnosti. Za to joj i ovom prigodom od srca iskreno hvala! Nedavno smo zajedno surađivali na jednoj publikaciji, koju je prošle godine izdao Centar za kulturu grada Čazme. U istoj su objavljeni Rajkini tekstovi.

 
- Rajka Poljak Franjević: „Mrtva priroda“, 2008. god.
(akvarel, 45x30) -

- lijevo prof. Dinko Pirak, gradonacelnik Čazme, u sredini  Rajka Poljak Franjević, desno Vlado Franjević -

*  Nedavno ste na internetu objavili knjigu: „Fine Art & Graphic Design by Vlado Franjević“ koju je za kratko vrijeme pročitalo preko 6000. korisnika interneta. Recite kako je knjiga nastala i što je njezin sadržaj?

- Knjigu je postavio na internet gospodin Roland Weiniger Nürnberga, a on je jedan od najvažnijih ljudi njemačke Udruge Kulturgilde.de. To je u stvari digitalni oblik fizičke publikacije, koja je bila specijalno pripremljena za moju promidžbu za vrijeme boravka u Los Angelesu. Ista je na engleskom jeziku i sadržava tekstove od spomenutog Weinigera, kao i od nekih drugih internacionalnih kulturnjaka i kritičara iz Jordana i  Malezije.  

*  Gdje su do sad bile Vaše značajne likovne izložbe u Hrvatskoj i u drugim zemljama bivše Jugoslavije?

- Naveo bih: skupnu izložbu „Hrvatski obzori“ 1997. god. u „Klovićevim dvorima“ pod pokroviteljstvom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i umjetničkim vodstvom Darka Glavana; izložbu u Muzeju grada Bjelovara 2000. god. zajedno sa liechtensteinskim kolegom Arnom Oehriem; a 2007. god.  izlagao sam u galeriji „Matešin“ u Bojani kraj Čazme. Godine 2005. sam na poziv iz Beograda radio na likovnoj koloniji u Trsiću, a 2008. god. sam na poziv akademskog slikara Ahmeta Ibukica djelovao na Međunarodnoj likovnoj koloniji u Bihaću zajedno sa kiparom Mirzom Morićem iz Pariza.

*  Gospodine Franjević, boravili ste u mnogim zemljama i upoznali kulture ovih zemalja. Što Vas je osobito impresioniralo u ovim kulturama?

- Svugdje gdje sam bio imao sam čast upoznati otvorene, drage i dobre ljude. Impresionirala me njihova spremnost za bilo kakvu uslugu ili pomoć. Spoznaja njihovih različnih svijetova i kultura impresivno me obogatila. Osobitu impresiju doživljavao sam prigodom obilaska kulturnih spomenika nulte kategorije: Borobudur (najveći budistički tempel na svijetu), Petra, Kineski zid i dr. Oduševljen sam iskustvima i proširenim mi horizontima, oduševljen da me se odasvud zove gdje sam već bio. To je izuzetno dobar osjećaj!

 
                                - Borobudur / Java -                                      - Petra / Jordan -

*  U Vašoj razuđenoj umjetničkoj djelatnosti susretali ste, surađivali ste i družili se s brojnim odličnicima. Navedite nekoliko najznačajnijih odličnika.

Godine 2002. sam sa četvero kolega umjetnika bio primljen u Yogyakarti kod Sultana Hamengku Buwono X. Na sultanov dvor smo bili pozvani nekoliko dana poslije primanja gospodina Stjepana Mesića, predsjednika R. Hrvatske. O tome je od hrvatskog tiska izvještavala samo „Arena“ pod naslovom „Hrvat na čaju kod indonezijskog Sultana“. S dvojicom svojih kolega akademskih slikara iz Hrvatske bili smo u Kneževom dvoru u Vaduzu, gdje smo bili primljeni od Nj. V. Marije od Liechtensteina. Bio sam primljen i od bivše Ministrice za kulturu i vanjsku politiku Liechtensteina dr. Andrea Willi. Tom prilikom napravio sam i interwiev s njom za bivši časopis „Dijaspora“.

- Sultan Hamengku Buwono X -	- u sredini Nj.V. Marija od Liechtensteina lijevo Franjo Matesin -

Pokojni prof. dr. Žarko Dolinar me je cijenio kao i pokojni Dubravko Horvatić, te pokojna i meni vrlo draga Sunčana Škrinjarić. Sa njezinom kćerkom Sanjom Pilić prijateljujem. Prof. Duško Malešević me je jedanput nazvao „genije iz primijenjene“! Dobro sam ga čuo. I to mu neću „nikada oprostiti“!
Naveo bih prof. dr. Šimuna S. Ćorića, prof. Ivana Matarića - orguljaša, skladatelja i glazbenog pedagoga, Ibricu Jusića – glazbenika, te Veleposlanike R. Hrvatske dr. Mladena Andrlića, Tončija Staničića, Jakšu Muljačića, i dr.

- lijevo Ibrica Jusić, desno prof. dr. Šimun S. Ćorić -

Bio sam mjesec dana gost obitelji gospodina Suwarno Wisetrotomo - jednog od najpoznatijih likovnih kritičara Indonezije. U moje dobre i iskrene prijatelje smijem s ponosom ubrojiti „hodajuću enciklopediju“ dr. Wieslawa Piechockog - švicarskog publicista, akademskog kipara, likovnog i literarnog kriticara, Al' Leua, prof. Vesnu Todorović iz Beograda. Osim već ovdje navedenih odličnika, tu spadaju svakako i dr. Essam Abu Awad, prof. Alida Sokolović iz Bjelovara, Entang Wiharso - jedan od najpoznatijih suvremenih likovnih djelatnika Indonezije, povjesničar umjetnosti dr. Thomas E. Wanger i njegov brat dr. Markus Wanger, i dr.

- lijevo lic.phil. Marianne Lörcher, u sredini Kolinda Grabar-Kitarević,
desno V. Franjević u Liechtensteinskom državnom Muzeju -

*  Bilo je dakako i šaljivih zgoda, koje su se događale na Vašim gostovanjima u svijetu. Otkrijte ih čitateljstvu?

- Pa evo zgode, koja se dogodila nakon dolaska u Indoneziju. Ugrizao me nekakakav pauk na lijevoj strani lica, pa mi je cijela lijeva strana lica izgledala poprilično demolirano, nateklo i crveno. I takav sam baš morao ići predstavljati se studentima, sa kojima sam trebao raditi na umjetničkom Institutu. Kad je došao red na mene da se predstavim, skinuo sam sunčane naočale i započeo priču: „Selamat pagi, nama saya Vlado. Sorry because I look today very bad and my face is burned, normaly I'm a nice one.“ Ili na hrvatskom: „Dobar dan, zovem se Vlado. Oprostite jer danas izgledam jako loše i lice mi je izgorjelo, inače sam lijep.“ Led je bio probijen ... !
Druga zgoda zbila se nakon lumpovanja s nekoliko dobrih frendova, mladih Švicaraca. Banuli smo u švicarskom mjestu Wil kraj St. Gallena na ponoćni koncert svjetski renomiranog australsko-švicarskog pijanista Petera Watersa. Otvarajući vrata lokala, i u sredini njegovog koncerta, tulio sam na svojoj usnoj harmonici. On je prestao svirati na pozornici, i okrenuo se prema meni - dok sam se ja kretao prema sredini prostora u kojem se događao koncert. Nakon od prilike minute stanke, pozvao me - mahnuvši rukom, na pozornicu. Došlo je tako do poprilično „divljeg“, „stranog“ eksperimentiranja. Sve što sam ja „cvilio“ na usnjaku, on je odmah nakon toga „preradio“ na klavijaturi! Ja sam (u noći) nosio sunčane naočale, a on obične svoje. Promjenili smo iste, skakali obadvoje na pozornici i napravili šou! Publika je vrištala, smijala se i aplaudirala. Peter i ja smo od tada postali dobri prijatelji. Posebna zanimljivost vezana uz Petera, mene, i moju još živuću baku je: da smo rođeni istog datuma!    

* Njemački skladatelj i pijanist Johannes Brahms (Hamburg 1833. – Beč 1897.) je u Beču jednom prigodom izjavio: „Puštam svijet da se okreće tako kako se okreće.“ Francuski pjesnik Paul-Marie Verlaine (Metz 1844. – Pariz 1896.) započinje svoju poemu „Mjesečina“ stihovima:

Pejsaž bez premca
To je Vaša duša,
Gdje idu ljupke maske,
Plešu krinke,
A svi, dok zvonki leut se sluša
Ko' da su tužni ispod čudne šminke.

Što bi rečenom dodali?

- Teško mi je nadodavati nešto na ono što su drugi (s)mislili. To je možda u meni taj strah od: nedovoljno biti originalan. Biti šašav, i tko zna kakav sve ne, to da, ali biti neoriginalan, to mi je već skoro pa strašno.

*   Imate li hobby?

- Hobby? Možda je moj hobby u biti moj posao u Liechtensteinskom državnom Muzeju? Kad bih imao hobby, bilo bi to trčanje po dolini rijeke Rajne ili možda izmedju planina, ili pjevanje, ali i sviranje usne harmonike i električne gitare - koju već dugo nisam imao u rukama.    

*  Ljubav je spiritus movens bračne sreće i kreativnih uradaka ljudi. Ljubav daruje i inspiraciju umjetnicima. U zbirki francuskih popijevki Bergerettesnalazi se slijedeća poruka: Ljubav je nevino dijete, koje radosno pleše i milozvučno pjeva poput slavuja. Sloboda je ta, koja ljubav vodi putovima do srca i ljudske duše. Ali – ako ljubav oćuti nasilje, odletjet će, i nikada se neće povratiti. Recite Vaše poimanje ljubavi?

Ljubav je opjevana i zabilježena na sve moguće načine. Neki zapisničari i notari su čak mislili da je ljubav bol. Među iste se i ja - kao sentiš dječak i romantičar, mogu ubrajati. Koliko ljudi, toliko ćudi, a onda valjda i toliko poimanja o osjećaju svih osjećaja …!
Ljubav se može oćutiti prema stvarima, pojavama, drugim ljudima, svijetlu, ili energiji svemira. Kako su moji osjećaji često pomaknuti iz osovine tako i ovaj osjećaj varira. Nije mi jednostavno iz košmara osjećaja izvući jedan na površinu i reći: Da, to je ljubav, to je ta, koju duboko osjećam, nek me vodi prema tebi, njemu, njoj! Očaran sam ljudima koji zrače toplinu bezrezervne ljubavi. Ja se nažalost ne znam uvijek s ljubavi nositi na onaj način koji bih volio. Čak sam se u puno - jako puno navrata, ljubavi skoro bojao!

   
- Foto-autoportret V. Franjevića -

*  Gospodine Franjeviću, Vaša likovna i poetska djela, govore poruke – koje se odnose na Lijepo u estetici umjetnosti, ali i na tijekove ljudskog bitka. Vaša djela sadrže pleter sadašnjih vremena i davnine. U davnini - kada su građene gotičke katedrale, legendarni francuski biskup, skladatelj, i pjesnik Guillaume de Machault (?1302. – Pariz 1377.) napisao je pjesmu koja glasi:

Ruže, ljiljani, proljeće, trava,
Cvijeće, balzam i dražesni mirisi,
Svježinom nenadmašivo plijene.

Darujem Vam sva dobra Prirode
S dražesnim mirisima
Ruža, ljiljana, proljeća, trave,
Cvijeća i balzama.

Ako bilo koja živa tvar
Nadmašuje Vaše vrijednote,
S ponosom ću reći:
Ruže, ljiljani, Proljeće, trava,
Cvijeće, balzam i dražesni mirisi,
Svejžinom nenadmašivo plijene!

Prijevod na hrvatski jez.: Miloš Lalošević

Sudionik ste i na humanitarnim akcijama za donacije likovnih radova. Jedna od tih akcija bila je u Kunstmuseum-u Vaduz / Liechtenstein krajem listopada 2009. god. u korist gradnji bolnice „SHALOM“ u afričkoj državi Burkina Faso. Svijet se danas generalno podijelio na bogate i siromahe. Donacijski rad plemenita je akcija. Veliki umjetnici bili su i vizionari budućih vremena. Što biste rekli na generalno pitanje: Kamo ide ovaj svijet?

- Ja bih možda na to citirao zapis samog sebe, a kojeg sam zapisao prije nekoliko godina. Nije to riječ koja bi pomakla svijet, ali ipak ću je reci: „EKS-PLO-ZI-JA“!

* Vaša likovna djela kruni bogata paleta rasplesanih kolora, koji svježom invencijom Vaše umjetničke duše plijene svjetski auditorij ljubitelja „lijepog“ na planu likovne umjetnosti. Vaša poezija govori emocije, koje spajaju davninu, i  suvremeni tijek života u XXI. stoljeću. Rečenom treba dodati Vašu respektabilnu karijeru umjetnika. Ova karijera je u permanentnom usponu i širi se diljem svijeta geometrijskom progresijom. Otkrijte čitateljstvu Vaše planove uradaka koji će se ostvariti u skoroj budućnosti?

Sam pojam karijere često se povezuje sa novcem. Ja pak novca nisam nikada imao u izobilju. Ali - tijekom života uvijek sam bio bogatiji od miljea bogatih! Često me vodio prkos i volja da dokažem da nisam, ili da jesam ono što su drugi htjeli da budem ili mislili da jesam. U tim nastojanjima uvijek me vodila iskrena i čista vjera, snaga i energija oslobođena od sputanosti i imaginarnih okova. Konkretno: kad sam u Švicarskoj pročitao nekoliko redaka u tisku o mojoj prvoj izložbi, bio sam oduševljen. Uskliknuo sam: Nitko me više ne može zaustaviti! Pozitivna energija ovih riječi, vodi me od 1991. god. do danas.
Na slijedećoj izložbi u Švicarskoj prodao sam dvije slike. Godinu dana kasnije izlagao sam u Ženevi na velikoj skupnoj izložbi ART EXPO, gdje sam upoznao našeg slikara naive Borisa Krunića - koji živi u Eze-Villageu blizu Monaca. On mi je 1993. god. omogućio izlagati u samom srcu Monaca - u galeriji de la Cathedrale, a potom su uslijedile  izložbe u Francuskoj i u Bugarskoj - zaslugom galerista Georgija Koleva iz Sofije. Tamo sam na prijemu u Veleposlanstvu R. Hrvatske 2003. god. upoznao japanskog grafičara Masahira Fukudu -pobjednika splitskog Bijenala grafike.

Boris Krunić: POGLED, ulje na kartonu,  60x80 cm, 2001. god.

U bliskoj budućnosti slijede projekti: izložba na Bijenalu likovne umjetnosti u Pekingu - gdje ću predstavljati Kneževinu Liechtenstein; osnivanje Međunarodne udruge za kulturu - koja će biti liechtensteinski ogranak istoimene Udruge iz Nürnberga zaslugom gospodina Rolanda Weinigera, nürnberškog znanstvenika kultur - politologa i poslovnog čovjeka; a nadam se da će se iduće godine ostvariti moja davna zamisao, da ću sa ljudima iz Europe doći na posjed mog prijatelja Franje Matešina - akademskog slikara u Bojani kraj Čazme, kako bi u njegovoj galeriji i amfiteatru počeli s projektom „Tjedni kulture i umjetnosti u Hrvatskoj“. Za ovaj projekt su se zainteresirali kako u Beču, tako i u jednom turističkom uredu u Švicarskoj.

* Recite Vaše poruke čitateljstvu?

Prva poruka glasi: krajnje je vrijeme da se shvati da sam sve pametno osmislio i samo sa svojim snagama i nešto znanja doveo na određeni kvalitativni nivo. Sad je vrijeme za akcije na višoj razini.

Druga poruka glasi: budite sami sebi dobri, pa će vam to biti i drugi. Radite na sebi i ne predajte se! Koliko nam se god čini da neke stvari nemaju smisla, te da bi trebalo prestati na izgradnji sebe samih, a time i zdravih društava, to jednostavno nije tako - jer „samo naj - jači ostaju“! Jak se pak može biti na različite načine ... !  

Za portal: Miloš Lalošević