Gospon Ivek, dobro jutro vam želim! Bože moj, već smo se uplašili, da vam se u ovo turbulentno predizborno i poslijeizborno vrijeme nije kaj dogodilo. Mislim ono, ne - da vas nije srčko opalil. Ovi naši frajeri, koje još, među ostalom, nazivamo i političarima, pak njihovi novinari i ostali mediji su nas svojom već odavno potrošenom trijumfalističkom retorikom stvarno izludili. Sva ta zbrajanja, pak oduzimanja, pak pribrajanja, pak zakamuflirana trgovanja. Pak tko bu prvi došel do čuvene brojke 77. Pak bi naš Stipe Vladu sastavljal s jednima, a izbore su dobili drugi. Seljaci pak poručuju, da se bez njih neće vladati. Ovi drugi pak koaliraju ispod stola. A kaj je glavna fora, nitko od njih nema jasnih ekonomskih programa koji bi bili perspektivna garancija jedne sretnije budućnosti hrvatskog naroda. Jedino je onaj splitski magnat, mislim da se Kerum zove ili tak nekak, kaj ima lanac dućana, hotela, jahti, najskupocjenijih automobila i sam Bog zna kaj sve ne. Onaj no, kaj po atutoputu juri 230 na sat, je rekel; da njegovo trgovci poslije izbora budu imali minimalnu plaću od 5000 kuna. Pak to vam je povećanje za 120 posto. Bome lijepo. Nema se kaj za prigovorit. Moram vam iskreno priznat, dragi moji pajdaši da sam ja minulih mjesec dana jedva preživel. Ja se jednostavno bojim, više televizor upalit. Izbori, mislim, sva ova trgovanja još nisu pravo ni završila, a frajeri nas u ovo predbožićno vrijeme već darivaju raznoraznim povećanjima cijena. Pajdaši moji, po cijenama smo već odavno prešišali visoko razvijene evropske zemlje. A, valjda i mi moramo imati neki svoj proizvod, mislim, ono ne: Patent, po kojem budemo u svijetu prepoznatljivi. Ak niš drugo, ono barem po visokim cijenama.
Gospon Ivek, da si malo misli sredim i srce primirim, uz kavicu sam nam poručil i dupli vinjak. Onaj naš domaći, ne. Proslavljeni Zrinski. To vam je, dragi moji pajdaši, a to mi i moj doktor lijepo veli; najbolja preventivna medicina za srce. Pa makar ja sutra ne budem ni za kruh imal, al si sad budemo, dragi moji pajdaši, malo cugnuli.
No, gospon Ivek; ja imam jedan veliki povijesni problem, pak bi vas prosil da nam malo neke stvari pojasnite. Jer ja, ma koliko god prevrćem povijesne knjige, odgovor ne mogu nigdje naći. Znate kaj vas hoću pitat: Kad su se Hrvati tako masovno iz Hrvatske iselili u Bosnu i Hercegovinu? Ono, ne - kak Gastarbeiteri. Trbuhom za kruhom, a neki možda i iz političkih razloga? Mora glede 11 izborne jedinice, takozvane dijasporske liste - da je u susjednoj nam Bosni i Hercegovini jako visoki standard. Mislim, jako velike plaće. Sigurno su puno veće nego u evropskim i prekooceanskim zemljama gdje hrvatski iseljenici ili kak ih se još naziva Gastarbeiterima žive. Pak nam onda u zadnje vrijeme, mislim od kad smo konačno osnovali svoju državu Hrvatsku, Hrvati tako masovno
odlaze u tu čuvenu Bosnu i Hercegovinu. Znate kaj, pak i ja razmišljam da i ja odem tamo šljakat!
Eee, moj Dudek, dragi moji prijatelji. Odgovor na to pitanje morate zatražiti kod naših političara. No, po mom poznavanju povijesti - prvi hrvatski Gastarbeiteri su Hrvatsku, Srijem, Boku Kotorsku i današnju Bosnu i Hercegovinu naselili, ono ne - otišli trbuhom za kruhom početkom sedmog stoljeća. I sad su nam ta naša iseljenička braća, lijepo njih
81 posto glasovali "zna se" za koga. Kaj ne? Prijatelji moji, glavna fora u svemu tome vam je, kaj u toj 11 dijasporskoj izbornoj jedinici na 13 lista su bila 182 kandidata, od čega samo njih 44 ili 24 posto, kak hoćete - žive izvan Hrvatske. Mnogi od tih siromaka vam žive u Zagrebu, i to na elitnom Pantovčaku. I sad nam ovi frajeri iz elitnog Pantovčaka budu u Saboru predstavljali naše Gastarbeitere iz susjedne Bosne i Hercegovine, evropskih pa sve do prekoceanskih zemalja. Prijatelji moji, kužite vi sad te igre? Gledano sa strane, ono s distance, ne - imam dojam, da su svi oni u glavi pomalo nerazvijeni. I kaj vam je glavna fora, sad nam ti nerazvijeni kroje budučnost.
A kak izgleda, ni naše biračko tijelo još nije u potpunosti odraslo. Umjesto da biraju konkretne programe i poslije pomno prate realizaciju dotičnih, naši birači vam po preporukama raznih nogometaša, pjevača glumaca - biraju simpatije. I zato smo tu gdje jesmo.
Ili uzmite si samo ovaj hrvatski biser: Na biračkim listama smo imali 4`073.394 birača, a broj punoljetnih stanovnika je 3`532.800. Znači 540.600 birača se negdje skriva. Prema GONG-ovim istraživanjima u dijaspori su i mrtvi glasovali, a naš Stipe lijepo veli - da mrtvi ne bi trebali glasovati.
Dečki, te hrvatske izume moramo pod hitno patentirati. Mislim, ono ne. Dok nam ih nije tko drpil. Bože moj, pak da i mi u svijetu imamo svoj zaštićeni proizvod.
Gospon Ivek, i ja bi vas nekaj pital. Mislim ono kaj mene i moje prijatelje u Švicarskoj jako zabrinjava: Zakaj je drug Stipe tak jako opalil po Katoličkoj Crkvi, svećenicima, biskupima i kardinalima? Ja mislim da sa tim čovjekom nekaj nije vredu?
Eee, moj Bogoslove, dragi moji prijatelji. Naš Stipe, glede njegovih javnih istupa kao i ispoljavanja same mržnje naspram Katoličke Crkve, a 87 posto hrvatskih građana se izjašnavaju katolicima; ideološki gledano, sa svojim mentalnim sklopom je još uvijek, tamo negdje u 1945-1946 godini. Kak izgleda, za njega, a i neke druge još uvijek traje komunistički obračun sa Katoličkom Crkvom. Ako pogledamo malo šire, stječe se dojam - da je naš Stipe nasljednik Jakova Blaževića. Bože dragi, kak je samo navalil na biskupa Jezerinca. A svećenstvo, ne samo Jezerinac - kroz obraćanje javnosti daje naputak: da vjernici, birači glasuju za kvalitetne programe koji će svima omogućiti bolji i dostojniji život, a ne za prohujale ideologije bez pokrića.
Vidljivo je, da mnogi komunisti još uvijek nisu preboljeli raspad svoje komunističke Jugoslavije kao ni totalitarnog komunističkog režima. A upravo Katolička Crkva sa svojim svećenstvom se kroz surovu hrvatsku povijest: riječju, perom i djelom borila za dostojanstvo čovjeka kao i očuvanje hrvatskih nacionalnih, kulturnih i teritorijalnih vrijednosti. Mnogi su svećenici, na tom trnovitom putu za dobrobit čovjeka dali sav svoj imetak, pa i život. Sjetimo se samo jednog M. Pavlinovića, J. Dobrile, prvog zagrebačkog nadbiskupa i kardinala J. Haulika, blaženog A. Stepinca, F. Kuharića, a i niza drugih. Kak izgleda, naši drugovi bi htjeli u školama ukinuti vjeronauk.
Je, gospon Ivek. Ne samo da bi vjeronauk rado izgurali iz škola - već moji susjedi vele, da će nam opet uvesti predmet: "Radnički pokret i socijalizam".
Ja vam, dragi moji pajdaši, kod mene na stubištu puno toga čujem. Često moji susjedi vode vruće polemike. I još vam nekaj moram reći.
Dudek, samo reci.
Vele, ti moji susjedi - ono ne. Da nam komunizam i jugoslavenstvo ponovo kucaju na mala vrata. Pak ste vidjeli, kak su nam u predizbornim kampanjama, tam neki frajeri ponovno iz naftalina izvukli Jožeka. Pak njegove slike, komunističke zastave, pak parole. Pak su popevali one pjesmice: Od Vardara pa do Triglava, Druže Tito mi ti se kunemo, pak Jugoslavijo i tak u tom duhu. Nostalgija, dragi moji pajdaši, nostalgija. Ta komunistička nostalgija vam je zbilja vražja stvar. Da, i rekli su, ono znate; da bi naš
Stipe glede njegove politike valjda htel biti predsjednik neke treće Jugoslavije?
Dečki, samo da ja nešto velim kaj me jako smeta u pogledu ove tmurne hrvatske svakodnevnice.
Reci Marko, samo reci.
Pa ovaj rad nedjeljom. Kod nas u Njemačkoj, a i u ostalim zapadnim zemljama se nedjeljom ne radi. Pak nedjelja je uvijek bila dan za obitelj, a lijepo se veli da je obitelj najveće bogatstvo svakoga društva. Mi smo kršćanska zemlja, a po mnogo čemu živimo i djelujemo nekršćanski. I kak sad to? prosim vas lijepo. Naš Stipe stalno viče: da mu se Crkva ne miješa u politiku, a Crkva se pak najviše brine za malog čovjeka i ona mora upozoravati na sve nepravilnosti u društvu. Dečki moji, ja se uvijek iznova pitam: Kada će se naše društvo definitivno osloboditi tog komunističkog ropstva? I kada će naši
političari, od lijevih do desnih - konačno i definitivno shvatiti?: da ih birači biraju, da isključivo služe interesima svih hrvatskih građana kao i samoj hrvatskoj državi. Odnosno, da se u politiku ne odlazi samo radi osobnih interesa.
Za portal: Boris Gašpar
