11.11.2007.

Hrvati na čelu Argentine i Slovačke, a vladali i Austrijom i Kostarikom

Kad 15. lipnja Ivan Gašparović položi prisegu kao treći predsjednik Slovačke od proglašenja nezavisnosti 1993., po prvi puta će se na čelu jedne članice Europske unije naći osoba hrvatskog porijekla. Naime, 63-godišnji pravnik Gašparović, unuk je Tome Gašparovića iz Triblja u okolici Crikvenice, koji se 1920. sa suprugom Agnom preselio u Slovačku i ondje radio kao umjetnički klesar.

Novi slovački predsjednik u svojoj je karijeri obnašao nekoliko visokih dužnosti, među ostalim nakon baršunaste revolucije bio je javni tužitelj tadašnje Čehoslovačke, a od 1992. do 1998. i predsjednik slovačkog parlamenta. U predizbornoj kampanji nije skrivao svoje hrvatsko podrijetlo, a sam je izjavio da dobro razumije hrvatski, čita hrvatske knjige i sluša hrvatsku glazbu.

Više je puta bio u Hrvatskoj u posjetu obitelji, a najavio je i službeni dolazak nakon preuzimanja predsjedničke dužnosti. Gašparović, čije prezime Slovaci izgovaraju s naglaskom na prvom slogu ipak nije prvi visoki slovački političar s hrvatskim korijenima. Naime, Gustávu Husáku (1913.-1991.), zadnjem čehoslovačkom komunističkom vođi, baka je bila Hrvatica, pripadnica hrvatske manjine koja već stoljećima živi u okolici Bratislave. Husák je 1944. bio jedan od vođa slovačkog narodnog ustanka protiv njemačke okupacije i kvislinškog režima Jozefa Tisa, a 1951. osuđen je na doživotnu robiju zbog titoizma. Za vrijeme Praškog proljeća 1968. postaje potpredsjednik vlade, a 1969. nasljeđuje Alexandera Dubčeka na čelu Komunističke partije Čehoslovačke.

Predsjednik Čehoslovačke postaje 1975., kao prvi i jedini Slovak na toj dužnosti, 1988. povlači se s čela partije, a izbijanjem baršunaste revolucije 1989. podnosi ostavku na dužnost šefa države. Prigodom posjeta Jugoslaviji 1987., Husák je posjetio i Zagreb, a među razlozima za takvu odluku spominjali su se i njegovi djelomični hrvatski korijeni.

U višestoljetnom razdoblju hrvatsko-austrijskih veza, samo je jednom Hrvatu uspjelo zavladati Austrijom. Riječ je o Fredu Sinowatzu, gradišćanskom Hrvatu, rođenom 1929. u Neufeldu, koji je od 1983. do 1986. bio austrijski kancelar. Za svoje hrvatsko porijeklo govorio je da ga ne smatra ni prednošću ni nedostatkom, a roditelji mu, prema njegovim riječima, nisu znali njemački. Sinowatz, kojeg su zvali >miran čovjek iz Gradišća<, po obrazovanju je bio povjesničar, a obnašao je visoke položaje u vlastima Gradišća, sve dok 1973. nije postao savezni ministar kulture i prosvjete. Vicekancelar postaje 1980., a kad tri godine kasnije kancelar Bruno Kreisky podnosi ostavku zbog lošeg izbornog rezultata Socijalističke stranke, Sinowatz ga nasljeđuje. S obzirom da je socijalistički kandidat Kurt Steyrer 1986. izgubio na predsjedničkim izborima od Kurta Waldheima, Sinowatz podnosi ostavku, a dvije godine kasnije povlači se iz politike.

Ivan Gašparović ipak nije jedini aktualni predsjednik neke zemlje hrvatskog porijekla. Prošle godine u Argentini je za predsjednika izabran Nestor Carlos Kirchner Ostoic, čija majka Maria Juana Ostoic iz Punta Arenasa je porijeklom s Brača, dok mu je otac porijeklom iz Švicarske. Prigodom inauguracije, Kirchner se vrlo obradovao kad mu je pristupila predstavnica hrvatskog veleposlanstva, a čak je pozvao i svoju majku riječima "vidi, mama, iz Hrvatske". Za sebe kaže da razumije hrvatski, no govori samo par riječi.
Kirchner Ostoic ipak nije prvi predsjednik jedne latinskoameričke zemlje hrvatskog porijekla. Prvi je bio Francisco José Orlich Bolmarcich (1907.-1969.), predsjednik Kostarike od 1962. do 1966.

Otac mu je bio José Rafael Orlich Zamora, porijeklom iz Punta na Krku, a majka Georgina Bolmarcich Lemecich s Cresa. I nakon iseljenja u Kostariku obitelj je zadržala veze s rodnim krajem pa je Francisco Orlich ondje boravio kao jednogodišnjak. Kad mu je bilo 14, došao je s majkom na Cres, ondje boravio godinu dana i djelomice naučio hrvatski. Ponovno je u Hrvatsku došao u ožujku 1962., odmah nakon izbora, a zajedno sa suprugom posjetio je Cres, Punat i Rijeku.

"Možda za svoje uspjehe u ekonomiji i politici mogu zahvaliti upravo tome što potječem iz ovih krajeva i što sam naslijedio upornost ovih naroda", izjavio je Orlich tom prigodom novinarima. Kao predsjednik razvio je dobre odnose s SAD-om, a poduzeo je i velike infrastrukturne radove. Godinu dana nakon Orlicheve smrti postojala je mogućnost da i Čile dobije predsjednika hrvatskog porijekla. Kandidat demokršćanske stranke na izborima bio je Radomiro Tomic koji je s 28 posto glasova osvojio treće mjesto, dok je pobjednik bio Salvador Allende.

Prema nekim izvorima, potkraj 16. stoljeća jedan Hrvat je vladao Meksikom. Bio je to Dubrovčanin Vice Bune (1559.-1612.) kojeg je španjolski kralj imenovao meksičkim potkraljem. O tome nema detaljnijih podataka pa se ne zna ni koliko dugo je Bune bio na toj dužnosti.

Smatra se da je hrvatskog porijekla bio i papa Siksto V. (1585.-1590.). Njegovo pravo ime bilo je Felice Peretti, a izvorni oblik prezimena mogao bi biti Perić.

Zbog sličnosti prezimena vjerojatno bi netko za još neke svjetske državnike mogao ustvrditi da su porijeklom Hrvati. Tako je postojalo mišljenje da i američki predsjednik Calvin Coolidge (1923.-1929.) ima hrvatske korijene i da mu pravo prezime zapravo glasi -Kulić.