3 umjetnika izlažu u Jurassic Music Parku u Fricku
Pomorski kapetan i slikar Stjepko Mamić iz Dubrovnika izlaže slike u ulju na zajedničkoj izložbi sa švicarskim umjetnicima Danielom Schwarz (željezne skulpture) i Renéom Treier (umjetničke fotografije).
U istoj prostoriji, na jednom zidu svoje slike u ulju izlaže Stjepko Mamić, a na drugom zidu svoje umjetničke fotografije René Treier, koji se posebno profilirao kao fotograf detalja. Stoga je velika potražnja za njim kao fotografom reklama.
Po cijeloj su prostoriji i ispred zgrade izložene željezne skulpture Daniela Schwarza. Jedva je za vjerovati što taj umjetnik oblikuje iz staroga željeza (od nekoliko metara viskog dinosaurija, preko 3,2 metra visokog konja, do žičanog čovjeka na kotaču). Jednostavno fenomenalno!
No mi ćemo posebnu pažnju posvetiti dijelu izložbe sa slikama našega Dubrovčanina, pomorskog kapetana i slikara Stjepka Mamića:
MORSKE BAJKE
Dubrovčanin Stjepko Mamić svojim slikama priča o moru, o njegovom bogatstvu i njegovim opasnostima, o njegovoj čarobnosti i njegovim nepoznanicama. Njegov je svijet more ili je povezan s morem. Dubrovnik, Pelješac, Komiža ili Mljet, ribar ili čamac, nebo ili hridine, svi njegovi slikarski zapisi motivirani su morem. Pomorski kapetan Stjepko Mamić nije samo rođen na moru, nego je dobar dio života proveo na moru i s morem. Stoga njegove slike nisu ograničene samo na Jadransko more, već pričaju bajke i o Meksiku, Kubi, Kostarici s njihovim posebnim obalama, bojama, svjetlom, faunom i florom.
Oko pedesetak izložaka postavljeno je po zidovima dvorane pune glazbala (od glasovira, preko gitara do violina) i činilo nam se da, zajedno s nemuštim glazbalima, pjevuše pjesmu bez zvuka, bez riječi. Tako slika "Pietro" prikazuje usamljenog ribara na čamcu, koji u tik zorinih zraka izlazi na morsku pučinu, u nadi da će se s ulovom vratiti i u neizvjesnosti hoće li se uopće vratiti, jer morska se neman zna probuditi i tu barku začas progutati. Jedina izvjesnost su znaci neba, koje pjevuši svoju zornicu.
Tko je bio na Mljetu, zna što znači bivše benediktinsko zdanje Sv. Marija. Otočić na otoku, osamljenost i gordost, vodena povezanost sa cijelim svijetom i strašna udaljenost od kopna, jer nedostaje most, sigurnost u nesigurnosti. "St. Maria", s blagim bojama kao na izvrsnoj fotografiji, prema kojoj se uputila barka s veslačom, kao da nam želi poručiti da je to nadasve pitomo povijesno mjesto kutak ljepote, koji ne može biti sam, napušten, zaboravljen.
Većina Mamićevih slika je, uvjetno rečeno, dekorativnog karaktera. Te su uspjele rukotvorine jako prikladne kao ukrasi za stan, kuću, ured, jer svojom svježinom boja i motiva unose u nas onu životnost i svečanost koja nam je tako potrebna u našoj svakodnevici. Kad sam ga upitao otkud mu toliki optimizam, odgovorio mi je da je čovjeku dosta svakodnevnog pesimizma, te da nastoji svojim uradcima obveseliti čovjeka i oplemeniti i obogatiti njegovo duševno stanje.
Stjepko Mamić nas opčarava veselošću boja tako da slike djeluju lepršavo, lagano, ljupko. Dubinu postiže svjetlošću, nekad jako izraženom kao u slici "Svjetlo", a ponajčešće slikarskom tehnikom. Ali to nije sve. On zna biti i jako ironičan. Njegova slika "Oportunist" nam može poslužiti kao ilustracija. U pozadini slike su nemirne ribe u narandžastoj boji. Šipak naoko dominira slikom. Napola se otvorio i nudi se ribama. A ove ga potpuno ignoriraju, tako da mu ni jedno zrno nije dirnuto. Zbilja sjajna metafora o oportunistima, koja na neobično profinjen način ironizira oportunizam. Ovu bi sliku valjalo umožiti u nebrojene primjerke i podijeliti Hrvatima, ne samo političarima, kao potvrdu i priznanje za njihovo često nedostojno držanje i ponašanje.
Valjalo bi još spomenuti dosta slika. Spomenimo stoga "Zeusa" - ribu strašilo koja je prokleta na samotno kruženje podmorjem ili "Deltu Neretve" čije se bogatstvo flore tek s mora uočava u svoj punini i raznolikosti. Stjepko Mamić kao pravi Dubrovčanin ne može bez svoga Grada pa su tu još "Lovrijenac", "Dubrovnik", "Pile", "Briškula"...
Na otvaranju se pojavio i mladi Kristijan Jusć, Dubrovčanin s adresom u Parizu, koji je na glasoviru lakoćom varirao različite teme i skladatelje, neupadno ali dojmljivo. Nek mu je hvala kao i besprijekornom organizatoru, obitelji Vanje van Rooya, za ovo nesvakidašnje osvježenje!
Pošto je izložba otvorena do 21. listopada, možda se još koji Hrvat (na otvaranju nas je bilo dvoje, bez Kristijana i organizatora) ipak izloži naporu, ako ništa zbog dosade, pa pogleda ovu izložbu!
Pomorski kapetan i slikar Stjepko Mamić s Tihomirom Nuićem...
... i sa Senkom Wasmer-Bajlo...
... te s mladim glazbenikom Kristijanom Jusićem...
... koji je glazbeno uokvirio otvorenje izložbe
Za portal: Tihomir Nuić
Galerija izloženih slika Stjepka Mamića:
