Predivan sunčani dan u Walisu, a sa svih strana Švicarske, pa čak i iz Francuske, imamo poziva za dolazak na ovu večer. Subota večer u prekrasnoj dvorani bila je lijepa i nezaboravna. Dvorana se lagano punila, gosti stigli, a vrijedni suradnici na svojim mjestima - "orni" za posao.

Fra Vlado Ereš, voditelj misije u Walisu, pozdrav upućuje svima i pozdravlja sve. Najprije one koji su došli iz najdaljega: Züricha, Basela, Chura, Francuske pa čak i iz Stutgarta... a o nama nećemo ni spominjati, nema odakle iz naše misije nije bilo prisutnih...
Pozdrav ide najprije legendarnoj braći Iliji i Marku Begiću. Oni su večeras privukli jako puno naroda. Oni su oni koji pjevaju jednu vrstu glazbe koja nije svakome razumljiva, nego samo onima koji su iz krajeva gdje se ona gaji i poštiva. Najviše je to u Posavini pa sve do Srednje Bosne. Pjevaju dva brata kao dva slavuja. Vidi se da su odavno i da su prava "braća". Pobrali su puno pljeska i simpatija. U prvoj pauzi nastupio je DJEČJI FOLKLOR koji vodi gosp. Anto Geljić. Bilo ih je milina gledati i uživati. Nisu im bitne sve sitnice u slaganju koraka, ali im je bitno da su jako simpatični i dragi. Izveli su dva bosanska kola, a roditelji i nazočni su ih s radošću promatrali. Zaslužili su i jednu lijepu večericu...

Kako medju prisutnima ima puno onih koji nisu ljubitelji šargije, pozvali smo jednog simpatičnog, dragog i nevjerajatno poniznog "momka" iz okolice St. Gallena, iz Balgacha, gospodina MARJANA BREZOVIĆA, da nam svira i pjeva ove svakodnevne pjesme i poskočice. "Dečko" nemilosrdno krči put prema usponu poznanstva i popularnosti. "Sjeo" je jako dobro u dušu svih nazočnih. Počeo je tek "nedavno", a danas je izrastao u pravu zvijezdu... Dobio je nepodijeljene simpatije naroda. Drag do "bola"... U pratnji je doveo Borisa, Tonu i Matu, trojicu vrlo aktivnih suradnika u fra Vladino vrijeme u SG, koji su bili "kičma" ekipe suradnika sa Matom na čelu. Boris je jako dobro odigrao ulogu fotoreportera Večernjaka i snimio puno prekrasnih slika – pa uživajte u njima:

FOTOZAPIS

 

I nakon svega možemo reći: bila je ovo još jedna uspjela zajednička veselica, naše male, ali vrlo hrabre zajednice. Jedan jesenski susret pun radosti i pjesme. Nadamo se da su oni koji su došli i iz bliza i iz daleka otišli radosni svojim domovima. A nama ostaje da polako spremamo Nikolinje sa Željkom Jurićem na istom mjestu 8. prosinca.

Portal team