Kako zastupnici Hrvata izvan Domovine u Hrvatskom saboru predstavljaju svoje birače?

Sve što je gospođa Zdenka Petričević-Babić rekla u Saboru staIo bi na tri kartice teksta. Sada se i ne usuđuje posjetiti iseljeništvo u Europi, gdje bi čula dosta kritika na račuo svoga rada. Krešimir Ćosić volio se slikati s Gotovinom i Šuškom, aIi ih ne spominje u Saboru kao ni Hrvate iz širokobriješkog kraja, odakIe i sam potječe. Dr. Ivan Bagarić se javlja u novinskim kolumnama kao da su ga građani birali za kolumnista, a ne da zastupa njihove interese. Florijan Boras, uz saborsku .plaću, prima i naknadu za Nadzorni odbor Croatia-osiguranja u BiH.

Želim u kratkim crtama predstaviti naša četiri zastupnika koji predstavljaju iseljeništvo u Saboru RH. Nakon raspada Jugoslavije, hrvatski je predsjednik dr, Franjo Tuđman omogućio da Hrvati izvan Domovine dobiju svoje zastupnike u Saboru. Hrvati u iseljeništvu bili su time oduševljeni. Vjerovali su da će se, napokon, nakon mnogo godina političkog progonstva, diskriminacije i ignoriranja, u Saboru čuti i njihov glas. Ne treba zaboraviti da su tada, kao i danas, baštinici stare politike teško podnosili tu promjenu jer su iseljeništvo najvećim dijelom smatrali rigidnim ultradesničarima i sljedbenicima ustaštva. Nakon početnog oduševljenja, Ijudi su se brzo otrijeznili. Uvidjeli su da se veći broj zastupnika iz iseljeništva zapravo borio za svoje osobne interese, a tek onda za interese ljudi koji su ih birali u Sabor. Neki su za cijeloga svog mandata šutjeli (K. Kordić iz Čapljine), drugi su govorili o svemu i svačemu bez plana i učinka (Ljubo Česić Rojs u prošlom mandatu). Iseljeništvo se nadalo da će se to s vremenom promijeniti. Nažalost, sve je ostalo isto. Zastupnici su na izborne liste, pa dakle i u Sabor, dolazili uglavnom više po podobnosti nego po sposobnosti - voljom visokih stranačkih dužnosnika. Iseljeništvom su se smatrali samo pojedinci s velikim investicijama koji bi eventualno pomogli pokrenuti Hivatsku.
Novac iseljeništva uvijek je bio dobrodošao, a iseljenici sa svojim idejama, prijedlozima, pa i sa samom mogućnošću da glasuju za Sabor Republike Hrvatske nailazili su na snažan otpor. To je, ne tako davno, bila kratka i jasna poruka predsjednika Mesića. No, vratimo se današnjim zastupnicima iz iseljeništva, koji su svi s liste HDZ-a:
Gospođa Zdenka Babić ­ Petričević, koja odrađuje već treći mandat u Saboru, mogla bi sve što je u ta tri mandata rekla o Hrvatima iz iseljeništva napisati na nekoliko kartica. Nekadašnja matičarka iz Lovreca sa završenom osnovnom školom, a poslije i srednjom, doživjela je strjelovit politički uspon. U Stuttgartu, gdje je prije 1990. radila u američkoj vojarni, preko noći je postala generalnom konzulicom RH! Treba se upitati po kojem to kriteriju? Zanimljivo bi bilo čuti i čijim je novcem gospođa Babić-Petričević kupila zrakoplov za potrebe Hrvatske vojske na kojem je bilo čak ispisano njezino ime!!! Gospođa je rekla da je ona darovala taj zrakoplov, a nigdje nije spomenula da je kupljen, zapravo, novcem naših iseljenika iz Njemačke.
Osim toga, ona teško može procijeniti situaciju uiseljeništvu jer Njemačku, bolje rečeno Stuttgart i okolicu, posjeti samo u predizborno vrijeme. Očito se gospođa Babić-Petričević, zbog rezultata svoga dosadašnjeg zastupničkog rada, ne usuđuje posjetiti naše iseljeništvo u cijeloj Europi, gdje bi mogla čuti dosta kritika na svoj račun. Naravno, ljepše je sjediti u Zagrebu i primati veliku plaću, daleko od očiju Hrvata iz iseljeništva kojima bi trebala, polagati račune. ..
Krešimira Čosića vidimo na mnogim slikama s generalom Antom Gotovinom i pokojnim Ministrom obrane Gojkom Šuškom. Ali nismo čuli da je te ljude ikad spomenuo u Saboru. Pitamo se zašto?, Isto tako, ne spominje niti Hrvate iz BiH, a Podrijetlom je iz Buhova kod Širokoga Brijega?! Dr. Ivan Bagarić, koji za razliku od ostalih, Ima barem povremeno prebivalište u BiH, ne govori često, ali zato jednom tjedno piše za Večemji list. Kao da smo ga mi Hrvati izvan Domovine birali za kolumnista, a ne za zastupnika! Isto tako, treba znati da se gospodin Bagarić posebno zalaže za Klinički bolnički centar u Mostaru. Možda i zbog toga što je tamo odavno u Upravnom ili Nadzornom odboru?
Nezna se je li i dalje djelatnik Vojno-pomorskog instituta u Splitu, ili bi to bio sukob interesa s plaćom u Saboru? Ali se zato može lako provjeriti koliko su mu vrijedne dionice u poduzeću za nabavku lijekova "Melifico" iz Mostara. Gospodin Florijan Boras, uz plaću u Saboru i u raznim odborima i povjerenstvima, prima znatnu naknadu za rad u Upravnom odboru Croatia osiguranja BiH, 0 čemu se ili ne zna ili se ne govori jer je posrijedi "druga država". Bilo bi nam drago kad bi se ta gospoda više pozabavila pitanjem kako produžiti putovnicu bez putovanja u Zagreb, kako nostnficirati inozemnu diplomu u Hrvatskoj, gledati HRT bez plaćanja kartice idecodera. Što čine da se ukine plaćanje PDV-a pri uvozu rabljenih stvari za domaćinstvo ili da nam omoguće glasovanje poštom, što su nama, Hrvatima u iseljeništvu, obećavali prije izbora?
Zašto se šuti o Hrvatima BiH koji se nalaze u nikad težoj situaciji? Nikomu od izabranih zastupnika, a ni predsjedniku Vlade, koji je u iseljeništvu proveo 12 godina, to nije palo na pamet ili se nisu usudili pozabaviti tim vručim i nezgodnim pitanjima. .. Briga naše Vlade i naših zastupnika trebali bi biti ne samo Ijudi koji su u iseljeništvu zaradili milijune, nego i mali poduzetnici, radnici u tvomicama i čistaćice u uredima.
Svi su oni svojim žuljevitim rukama hranili, a to čine I danas, i branili Hrvatsku, svoju djecu i roditelje u njoj.
Posebno bi se trebali brinuti za Hrvate iz BiH, kojima je potpora potrebnija nego ikad. Hrvati u Iseljeništvu ne trebaju poseban status. Oni žele da se s njima postupa kao i sa svim ostalim hrvatskim građanima, jer imaju ista prava i iste obveze.

Ivo Mikić - Hrvatski list, 03. studenog 2005 godine.