Ista ona aula, u kojoj je 19. rujna 1946. Winston Churchill održao svoj povijesni govor akademskoj mladeži Züricha, uputivši svima svoj poziv "Therefore I say to you: let Europe arise" (zato vam kažem, neka nastane Europa), govor s kojim je pokrenuo formiranje Vijeća Europe, bila je popunjena do posljednog mjesta, a za one koji nisu našli mjesta u auli, predavanje je prenošeno i u jednu od susjednih slušaonica.

Predavanje je otvorio Dekan der Rechtswissenschaftlichen Fakultät Prof. Dr. Tobias Jaag (dekan pravnog fakulteta). Podsjetivši da Universitet Zürich upravo ovih dana slavi 175. obljetnicu svoga postojanja, naglasio je da mu je posebno drago da na ovom povijesnom mjestu može pozdraviti gosta predavača dr. Ivu Sanadera, predsjednika Vlade Republike Hrvatske, njegovu suprugu prof. dr. Mirjanu Sanader i hrvatsku delegaciju; goste iz Hrvatske i članove hrvatskih diplomatskih predstavništava u Švicarskoj na čelu s Veleposlanikom RH Jakšom Muljačićem i Generalnim konzulom Nenadom Hölblom te počasne goste, a među njima i predsjednicu Vlade kantona Zürich Ritu Fuhrer te sve prisutne, koji su svojim dolaskom pokazali interes za ovo zanimljivo predavanje. Zatim je riječ predao povjesničaru dr. Ericu Honeggeru.

Dr. Eric Honegger je prvo prisutnima predstavio dr. Ivu Sanadera, njegov životni put od studija komparativne književnosti i romanistike u Innsbrucku, preko niza interesantnih poziva u kojima je djelovao i sakupljao dragocjena iskustva, do njegove političke djelatnosti koja ga je dovela do mjesta predsjednika Vlade Republike Hrvatske. 

Zatim je dr. Honegger, da bi prisutni mogli s više razumijevanja pratiti i razumjeti izlaganja predavača, predstavio burnu povijest Hrvatske, od prvog hrvatskog kraljevstva, preko personalne unije s Ugarskom, Hrvatsku kao dio Habsburške K. U. K. monarhije, Države Srba, Hrvata i Slovenca, Kraljevine Jugoslavije, Hrvatske za vrijeme II. Svjetskog rata i poslije II. Svjetskog rata u okviru Jugoslavije, pa preko otcjepljenja od Jugoslavije i Domovinskog rata, do današnje demokratske države, do Republike Hrvatske koja se nalazi na putu u Europsku uniju. Bio je to zaista interesantan prikaz hrvatske povijesti, svrsishodan uvod u predavanje dr. Sanadera.  

I dr. Sanader se osvrnuo na povijest Hrvatske, posebno naglasivši da je Hrvatska od samih početaka uvijek postojala kao država i uvijek imala svoj Državni sabor, kako za vrijeme personalne unije s Ugarskom, tako i u okviru Habsburške monarhije i u okviru svih oblika Jugoslavije, pa su joj taj kontinuitet državnosti i još dodatno Ustav iz 1974. godine, koji je Republikama tadašnje Jugoslavije garantirao pravo na osamostaljenje do odcjepljenja, omogučili da u svibnju 1991. godine održi referendum o osamostaljenju Hrvatske. Referendum je pokazao kako 94 posto državljana Republike Hrvatske želi da Hrvatska napusti Jugoslaviju i osamostali se. Ustavnom odlukom od 25.lipnja 1991. Sabor RH proglašava Republiku Hrvatsku samostalnom i suverenom državom.

Nakon osamostaljenja Hrvatska je svoju budućnost vidjela na Zapadu, kuda je ustvari oduvijek pripadala, a to je značilo približavanje sa svrhom pristupanja Europskoj uniji i NATO Savezu. Nakon političke odluke Europskoga vijeća o otvaranju pregovora i sazivanju bilateralne međuvladine konferencije o pristupanju, pregovori su formalno započeli 2005. godine održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije između država članica EU i Republike Hrvatske na kojoj su razmijenjena Opća stajališta Europske unije i Republike Hrvatske. Po mišljenju dr. Sanadera, Hrvatska se danas nalazi na pola puta prema EU.

Zatim je dr. Sanader nabrojao što je sve u tom smjeru učinjeno, što je "odrađeno", a što se još mora "odraditi", da bi se ispunili visoki kriteriji koje Europska unija postavlja pred zemlje kandidate, koje joj žele pristupiti. Od 33 kriterija koje je EU postavila, Hrvatska je do sada 16 zadovoljila, dva odbacila, a na ostalima još radi. Bolne točke su pravosuđe, javna uprava i korupcija (s tim da je predsjednik Vlade elegantno zaboravio spomenuti kriminalitet, koji seže od najnižih do najviših slojeva hrvatskog društva, a taj se problem nespominjanjem neće riješiti sam od sebe!)

Naglasio je da i druga strana mora učiniti izvjesne korake u međusobnom približavanju, jer, kako kaže, "za tango je potrebno dvoje", a godina 2008. mora biti odlučujuća na putu Hrvatske prema EU. Hrvatska će ispuniti svoje "domaće zadaće", jer ne postoji alternativa; budućnost Hrvatske je u Europskoj uniji i u NATO Savezu, od kojeg se Hrvatska nada dobiti poziv kada se NATO 2. travnja ove godine sastane u Bukureštu. EU parlamentarci su Hrvatskoj stavili u izgled, da će ugovor između EU i Hrvatske biti potpisan još za vrijeme legislature ovog saziva Sabora, do 2009. godine.

U svome predavanju spomenuo je početak raspadanja CEFTA asocijacije (Central European Free Trade Agreement), nakon što je iz njega pristupom u EU izašlo 10 država, a zatim još 3, pa se postavilo pitanje kako dalje, no Hrvatska je obnovila CEFTA asocijaciju proširenjem na niz drugih država, pa sada CEFTA broji 8 članica. Nabrojao je niz dostignuća Hrvatske na raznim poljima; kako u vanjskoj politici, na pr. članstvo u UNO Vijeću sigurnosti, tako i u okviru hrvatske svakodnevice. Budućnost Hrvatske vidi u pristupanju Hrvatske u EU i u NATO, jer to donosi ne samo opću sigurnost , nego i sigurnost investitorima, što osigurava znatan priljev investicija, kako je to pokazao i primjer Češke, nakon ulaska u EU i NATO. Predsjednik Vlade RH s optimizmom gleda na budućnost, a svoje predavanje je efektno završio citirajući svoj moto: "Ja ne poznam nijednog pesimista, koji je ostvario svoj cilj!" 

Veliki aplauz koji je dr. Sanader dobio na kraju svoga predavanja nije bio posljedica samo toga efektnog završetka i nekoliko usputnih, uspjelih poanti, nego ga je najvjerojatnije "zaradio" i sadržajem svoga predavanja.

Poslije predavanja dr. Sanader je odgovorio i na nekoliko pitanja postavljenih iz publike; je li kao student u Innsbruku mogao sanjati da će postati predsjednik Vlade tada još nepostojeće države, jesu li uspjesi Hrvatske tek trenutačni ili imaju trajnu vrijednost, što ima za reći o privatizaciji i kako gleda HDZ Hrvatske i HDZ BiH na probleme u Bosni i Hercegovini i na budućnost te zemlje.

Na kraju je predavač dobio na dar monografiju Univerziteta Zürich (? - koju ustvari, promaklo je pažnji izvjestitelja!), ali dr. Eric Honegger je odnekud saznao i o navodnom nogometnom umijeću dr. Sanadera, pa mu je, kao "dobrom nogometašu", darovao i original nogometnu loptu EURO 2008, ukazujući na sličnosti hrvatske i švicarske nogometne reprezentacije, obje u srijedu izgubile utakmicu, no on ih želi vidjeti u međusobnom susretu u finalu EURA 2008.
Dr. Sanader je zahvalio na daru i usput kratko pokazao da zna baratati loptom.

 

FOTOGALERIJA
(kliknite na sliku da bi je povećali)

Za portal: Tekst i fotografije Zvonimir Mitar